Virtualni razgovor s mladim putopiscem samo je najava svega što vas čeka u ponedjeljak. Uživajte!

"1000 dana proljeća" naziv je književnog prvijenca Tomislava Perka kojeg će predstaviti na prezentaciji u caffe baru Forum,  u ponedjeljak 19. svibnja u 20 sati. Očekuje vas zanimljivo predavanje o  tisućudnevnom putovanju na pet kontinenata s budžetom od svega par eura na dan.

No, za početak - tko je Tomislav Perko? On je putopisac iz Zagreba, a nedavno se vratio s putovanja oko svijeta, koje je nazvao - 1000 dana ljeta. Obišao je pet kontinenata, s neznatnim, gotovo nestvarnim  budžetom, stopirao je, spavao u domovima nepoznatih ljudi, svirao gitaru na ulici, radio neobične poslove, volontirao, pa čak i preplovio Indijski ocean u 13-metarskoj jedrilici.

Družio se s policijom na granici Irana i Pakistana, meditirao u budističkom samostanu na Tajlandu, završio u hipi selu u Australiji, posjetio najljepši otok na svijetu, živio s Masai ratnicima u Africi, pronalazio smisao života u društvu šamana u džunglama Amazone. Naposljetku, u jednom ribarskom selu u Ekvadoru, bacio se na pisanje knjige o svom putovanju...

Virtualni razgovor s mladim putopiscem samo je najava svega što vas čeka u ponedjeljak. Uživajte!

eZd: Nedavno se vratio s velikog životnog podviga, vjerujem sna mnogih mladih i starijih generacija - s putovanja oko svijeta. Obišao si pet kontinenata, ali najzanimljivija informacija i gotovo nevjerojatna je da si imao budžet od svega par eura na dan s kojim si uspio savršeno funkcionirati...

Zanima me kako si se na to odvažio? Je li postoji neki prijelomni trenutak/događaj koji te natjerao da razmišljaš u tom smjeru? Jesi li razmišljao o svemu što ti se može dogoditi (negativno), je li te bilo strah?

Tomislav Perko: S putovanja sam se vratio prije mjesec dana, a trajalo je gotovo 1000 dana. Što se tiče odvaživanja, par godina se u meni rađala ta ideja, počevši od priča mnogih gostiju koje sam ugošćivao u svom podstanarskom stanu preko CouchSurfinga, te prvih kraćih putovanja Europom na koje sam se upućivao još za vrijeme fakultetskih dana.

Htio sam otići bez tog pritiska da se moram vratiti za koji tjedan ili mjesec, i tako sam došao na ideju o putu oko svijeta. A što se tiče straha, nije ga bilo, jer sam se spriječio da o njemu razmišljam. Ne volim previše razmišljati o stvarima koje se još nisu dogodile, pogotovo kad je strah upetljan u sve to...

eZd: Jesi li imao kakav plan/redoslijed u glavi, kojim ćeš se voditi za vrijeme putovanja ili si sve prepustio nekakvoj sudbini i spontanosti?

Tomislav Perko: Imao sam samo zacrtan smjer - istok, te tri vize u putovnici: za Iran, Pakistan i Indiju. Sve je ostalo dolazilo spontano.

eZd) Stopirao si, spavao u domovima nepoznatih ljudi, radio neobične poslove, volontirao, preplovio Indijski ocean u 13-metarskoj jedrilici, meditirao, živio s Masai ratnicima i šamanima ... Premalo je prostora i vremena da te sve ispitam do u detalje, ali neka to ostane tvojim budućim čitateljima za istražiti...

Kada si se odlučio na pisanje bilježaka, a u konačnici i knjige "1000 dana proljeća"? Možeš li izdvojiti najljepše i najteže trenutke putovanja, koji su ti se možda najviše urezali u pamćenje?

Tomislav Perko:  Pisanje bilježaka je došlo već na prvih kraćim putovanjima Europom, ali je uvijek problem bio da za to nemam previše vremena - nije mi se dalo pisati doživljaje u malu crnu tekicu umjesto da budem vani i doživljavam sve te nove stvari. Tako da mi je i kod pisanja knjige zapravo najviše pomoglo pamćenje i sjećanje, koje je, iako je od nekih stvari prošlo dugo vremena, još uvijek jako dobro. Ali kako i ne bi bilo kad se toliko predivnih stvari dogodilo na cesti?

Što se tiče najljepšeg trenutka s putovanja, jedan od njih je bio susret s ocem u Keniji, nakon što se nismo vidjeli godinu i pol, i kada sam ga odveo na safari, njegov životni san. A najteži - najvjerojatnije plovidba preko Indijskog oceana u 13-metarskoj jedrilici. Nešto što najvjerojatnije nikad više neću ponoviti.

eZd: Je li bilo kriza za vrijeme putovanja, trenutaka kada si sve htio zaustaviti i vratiti se kući, u sigurno, čisto i toplo? Kako si se u tum trenucima smirivao i tjerao naprijed?

Tomislav Perko: Sigurno da je, ali one vrlo brzo prođu. Čim iziđete na ulicu, upoznate nekog zanimljivog, čim vam se nešto lijepo desi, zaboravite na tugu i sjetu. A jednom kad mi je baš došla kriza, spakirao sam se i vratio doma na par mjeseci.

eZd: Koliko je zapravo, po tebi, u cijeloj ovoj priči važna čovjekova psiha i volja?

Tomislav Perko:  Možda i najvažnija.

eZd: Jesi li ikada prije napravio išta slično? Planiraš li ponoviti isto jednom u životu, u bližoj/skoroj budućnosti?

Tomislav Perko: Što se tiče putovanja poput ovog posljednjeg - nisam. Ali što se tiče poduzimanja nečeg neuobičajenog, nečeg od čega su me svi odgovarali, jesam. I najvjerojatnije ću i dalje nastaviti s tim običajem. A budućnost - tko zna što donosi. To je zapravo ljepota budućnosti, što je nepoznata. I otvorena za sve opcije.

eZd: Kako su ti reagirali obitelj i prijatelji na ovu tvoju odluku? Kako si se i jesi li se uopće čuo s njima i komunicirao?

Tomislav Perko: Prijatelji su po tko zna koji put u životu zaključili da sam lud, a roditeljima je bilo naravno teško, možda i najteže. Ali sam se mami javljao svaki dan preko mejla ili poruka, i na taj način osiguravao da se ipak previše ne brine.

eZd: Ovaj podatak da si preživljavao s nekoliko eura dnevno - kako si to uspio? Čega si se sve odricao, kako je to izgledalo? Kako si se borio s gladi i žeđi (ako ih je bilo)?

Tomislav Perko: Zapravo, nije uopće teško. Tri su najveća troška: prijevoz rješavate autostopom, smještaj CouchSurfingom ili kampiranjem pored ceste, a za hranu se snalazite na svakakve načine. Bitno je odrediti prioritete i samo krenuti, kasnije se sve složi samo od sebe. Glad je tu i tamo dolazila, ali se naučite s njome nositi na jednostavan način - pustite ju da prođe. A žeđ, nosite sa sobom bocu vode i neće biti problema.

eZd: Kako su te ljudi na putovanju prihvaćali? Je li nepoznato u našim glavama strašnije nego je to zapravo u stvarnosti? Imamo li mi predrasude prema drugim kulturama i zemljama?

Tomislav Perko: Generalno, divno su me prihvatili. I to najviše u zemljama od kojih najmanje očekuješ nešto takvo. I naravno da imamo predrasuda, ali to je čisto iz neiskustva i needukacije. Ali kada se krene putovati ili samo družiti s ljudima iz drugih okolina, shvatite da sve što ste znali, ne znate.

eZd: Koliko ti je trebalo da se navikneš na taj nomadski način života? A koliko ti je trebalo da se privikneš na ponovnu situiranost, dom, prijatelje, poznato?

Tomislav Perko: Vrlo brzo, i jedno i drugo. Jednostavno, ne možete si priuštiti da niste naviknuti, da niste prilagođeni situaciji. To vas i putovanje uči. Dan nakon što odem na cestu sam putnik, a dan nakon što se vratim doma - skoro kao da nisam nigdje ni otišao.

eZd: Što si sve naučio? Kako te je ovo putovanje promijenilo, koja je tvoja poruka/savjet svima koji bi se poput tebe rado odvažili na ovako nešto?

Tomislav Perko: Naučio sam da je sve moguće. To je najvrijednija lekcija, zapravo. Ako ima nešto što želim, samo krenem s uvjerenjem da ću to i ostvariti. Savjet - odredite prioritete, i slijedite ih. Meni su prioritet bili snovi.

eZd: Što poručuješ zadarskoj publici?

Tomislav Perko:  Svim Zadranima i onim koji će se u ponedjeljak 19.5. zateći u Zadru, vidimo se u caffe baru Forum na predavanju o mom putu oko svijeta, te promociji knjige "1000 dana proljeća"