"Krenuo sam putovati s namjerom da promijenim svijet, ali je svijet na kraju promijenio mene", kaže autor

U sklopu još jednog Coolturkafe-a, nakon Krešimira Mišaka na čijem smo predavanju imali priliku svjedočiti popriličnoj gužvi na Kalelargi, ovaj četvrtak u Caffe Bar Forum dolazi poznati putopisac, diplomirani profesor povijesti i novinar Hrvoje Ivančić.

Povod Hrvojevog dolaska je promocija njegove nove knjige, odnosno putopisnog romana, "Samsara - Put na Istok",  kojeg će ovom prilikom prvi puta predstaviti Zadranima. 

Nije tu riječ samo o Slavenu, junaku/pripovijedaču Ivančićevog romana, 27-godišnjem profesoru povijesti u vezi, koji jednog dana odluči prestati tražiti opravdanje za suhoparnu kolotečinu u kojoj se našao i poći u "čistu, opipljivu stvarnost" Istoka (žudeći za slavom), nego o samom Ivančiću. Jer, iako je Samsara roman o putu na Istok, to je roman putopisca...

Što nam je poznati putopisac, diplomirani profesor povijesti i novinar još zanimljivoga otkrio, a vas očekuje ovog četvrtka u caffe baru Forum, pročitajte u nastavku.

eZd: Samsara, pojam koji u indijskim filozofsko-vjerskim učenjima hinduizmu, budizmu, i jainizmu označava "vječno vraćanje", ili vječnu patnju kroz koju prolazi pojedinac, kroz niz uzastopnih života u fizičkom ljudskom tijelu.... (kaže Wikipedia). Je li u tvojoj knjizi riječ o jednom, drugom, ili oba objašnjenja pomalo?

Hrvoje Ivančić: Moja knjiga dotiče pojam Samsare u svim njegovim definicijama, ali ne služi kao religijski priručnik ili self-help literatura. Samsara se u radnji romana očituje kao više proživljenih života tijekom jednog, zemaljskog, ispresijecanih zaboravom i konstantnom mijenom nastalom uslijed raznih vanjskih podražaja. Protagonist priče, Slaven, spoznaje temeljnu ljudsku karakteristiku, ogoljelu od svih naučenih kulturoloških i religijskih uzusa, a sve to na kopnenom putu na Istok.

eZd: Ima li ikakva poveznica tvoje knjige i filma Samsara (2011.)?

Hrvoje Ivančić: To dvoje nema neke posebne poveznice, osim u naslovu i ponekoj slici. Još je puno istih naslova, ali birajući ih nisam mogao pronaći bolji, jednostavniji...jedan koji bi opisao sve.

eZd: Kada si bio na putovanju u Indiju, koliko je trajalo? Što te na tom putovanju potaknulo na pisanje ovog romana?

Hrvoje Ivančić: Putovanje je trajalo šest mjeseci i bilo je kopneno. Kretao sam se od Hrvatske do Indije javnim prijevozima i autostopom. U roman sam pretočio svoj indijski osjećaj odnosno osjećaj koji je nastao tijekom šest mjeseci samotnog lutanja preko nepreglednih prostranstava i ogromnih gradova Orijenta. Glavni lik Slaven personifikacija je mojeg osjećaja.

eZd:  Kakva je Indija uistinu, iz tvojih iskustava, za razliku od one koja se promovira u časopisima, medijima općenito?

Hrvoje Ivančić: Indija je svakakva. Mene je zanimala Indija koja je daleko od turističkih brošura, daleko od redova u kojima zapadnjaci čekaju ulaz u neku blistavu mogulsku građevinu i daleko od davanja napojnica na svakom ćošku samo zato jer ste stranac. Držao sam se ulice i ona mi je dala duhovnu komponentu, a ne ashram u kojem duhovnost košta sto dolara. Indija je zemlja u kojoj sve krajnosti ljudske rase možete vidjeti na jednom malom prostoru, recimo na jednom raskrižju u New Delhiju.

eZd: Tvoja knjiga je putopisni roman čija priča prati lik mladog profesora koji se upušta u avanturu života i kreće putem Istoka i, kako kažeš, doživljava katarzu, upoznaje i spoznaje novog sebe - svakim korakom "linja sa sebe staru kožu". Koliko si ti kroz knjigu doživio katarzu, oslobodio razmišljanja, doživio vanjsko i unutarnje putovanje...?

Hrvoje Ivančić: Putovanje je bilo svakako vanjsko i unutarnje. Kada putuješ sam imaš više vremena za introspekciju, za razmišljanje o sebi i o drugima u svojem životu pa od tud i to unutarnje putovanje. Ne znam jesam li doživio katarzu, ali promjenu svakako jesam.

eZd: Je li istina da čovjek nekako uvijek pronalazi katarzu na praktički najzabačenijem "kutku" svijeta? Tamo gdje se najmanje nada da će je pronaći?

Hrvoje Ivančić: Nisam siguran. Čini mi se da je katarzu moguće doživjeti svugdje. katarza je jednostavno napuštanje svega, rušenje svega - doba Shive. To je ujedno i početak ponovnog stvaranja. Mislim da se radi o odluci i o promišljanju kod pojedinca, za što mnogi danas kažu kako nemaju vremena, pa su zbog toga pod utjecajem mnoštva glupih pseudoznanstvenih, vračarskih, ali i političkih demagogija koje im na kraju upravljaju životima. Hvata me jeza od svega toga.

eZd: Zanimljiva mi je kombinacija riječi koju je u opisu tvoje knjige spomenuo Juraj Bubalo, putnik i profesor filozofije - "staro putovanje u novom vremenu"? O čemu se točno radi?

Hrvoje Ivančić: Oduvijek je put na Istok bio obavijen velom tajni, oduvijek su ljudi kretali tim putem, što zbog trgovine što zbog samospoznaje. Zbog toga je to jedna stara priča. Još od Gilgameša iz starog Sumera ljudi putuju kako bi nešto pronašli...možda sebe, a ponekad i druge.

eZd: Kako to da si se odlučio na putopisni roman, a ne samo na putopis?

Hrvoje Ivančić: Forma romana više mi odgovara pri opisivanju kontradiktornosti svjetova, a uvođenjem izmišljenih likova mogu mašti dati na volju i igrati se. Veliki dio priče je autobiografski, ali ipak intervencija mašte je evidentna. Vidjet ćete na kraju.

eZd: Ti si putopisac, diplomirani profesor povijesti i novinar. Koliko ti je kombinacija tih zvanja pomogla a koliko odmogla? Nekako svaka od njih traži svoje, a ti si uspio stvoriti kompromis.

Hrvoje Ivančić: Da. Povijest mi je velika ljubav i evidentno je da sam je studirao iz tog razloga, a ne zbog love. Uglavnom sve što radim radim iz ljubavi jer sve su to najneisplativije profesije u Hrvatskoj. Nisam zaposlen kao profesor niti me to zanimalo. Radio sam kao gost predavač u učilištima, knjižnicama, školama. Pomalo mi je neugodno otputovati u neku zemlju, a da ne poznajem njenu povijest. Osjećam se kao kofer koji putuje, kao glupi kofer. Novinarstvo sam počeo otkrivati tijekom prvih putovanja prije deset godina, razvio se u reportera. Kasnije je došlo i pisanje većih stvari, plesanje između novinarskog izričaja i književnog, što mi je zadavalo dosta muke, ali uspio sam nekako razdvojiti to dvoje.

eZd: Vraćaš li se opet u Indiju ili planiraš negdje drugdje? Ima li još nekih zemalja koje poput Indije koje u tebi bude znatiželju i potiču inspiraciju na stvaranje, pisanje, maštanje, a još ih nisi imao prilike posjetiti?

Hrvoje Ivančić: Sve u meni budi znatiželju, zato mi je i tako teško :) Volio bih da me zadovoljavaju tek flaša pive, cigareta i tv paket s sto dvadeset programa uključujući i deset sportskih. To nažalost nije tako. Uskoro namjeravam na Bliski istok. To će biti moje peto putovanje u regiju, a sve s ciljem objavljivanja kratkih priča vezanih uz marginalce koji obitavaju i rade u vrtlogu ratnih previranja.

eZd: Gdje si do sada sve promovirao knjigu i kakva su ti iskustva?

Hrvoje Ivančić: Promovirao sam je u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Beogradu, Novom Sadu. Na glavnu promociju u Zagrebu došlo je tristotinjak gostiju što je uspjeh sam po sebi. U svim ostalim gradovima bilo je uistinu sjajno. Iznenadio me Beograd i količina ljudi koji prate književnu scenu, čitaju i kupuju knjige. U svakom od tih gradova osjećam se ugodno.

eZd: Kakva su ti očekivanja od Zadra? Ili možda ne želiš predviđati nego - kako bude?

Hrvoje Ivančić: U Zadar uvijek dolazim sa smiješkom na licu. Osim što od djetinjstva posjećujem taj grad, imam tu i jako puno prijatelja, a ujedno i brat mi živi u Zadru. Očekujem da će biti lijepo i ugodno druženje.

eZd: Za sve one koji planiraju put u Indiju - što bi im preporučio, savjetovao?

Hrvoje Ivančić: Ukratko bih im rekao da u svakom slučaju odu bez predrasuda i da sve što pročitaju neće pomoći pri shvaćanju onog što će vidjeti. Za sva ostala pitanja možete posjetiti moj web www.hrvojeivancic.com, na kojem možete i pročitati dva poglavlja knjige.

Što još za kraj reći nego:

Ovaj četvrtak dođite u kafić Forum u 20h i otputujte s Hrvojem na Istok!