Čime je Bilićeva Hrvatska uvjerila domovinu da polufinale nije iluzija?

Ulaznice za Tursku nemaju cijenu. Čuli smo, zapravo, uvjerili smo se, da se u Zagrebu nudi i do 1.500 eura za papirić koji je u redovitoj prodaji stajao 180 eura. Vrijednost nazočnosti na ogledu Hrvata i Turaka poskočila je gotovo deset puta. Svi žele vidjeti kako Hrvatska grabi u polufinale Eura, donose Sportske Novosti .

Hrvatsku je zahvatila nevjerojatna euforija. Najvatreniji navijači su u deliriju. Razlozi za optimizam - Hrvatska među četiri najbolja, što je san snova - svakako postoje. Čime je, dakle, Bilićeva Hrvatska uvjerila domovinu da polufinale nije iluzija?

1. IGRAČKA KVALITETA

Premda su pripremne utakmice, pa i prvi ogled s Austrijom, kvarili sliku, dvoboj s Nijemcima pokazao je kako Hrvatska ima iznimnu igračku vrijednost. Ogled s Poljskom samo je upotpunio sliku o jakoj Hrvatskoj. Najveća snaga hrvatske igre, što je iznenađujuće, ali i ohrabrujuće, jest izvanredno kolektivna defenzivna igra te kreativnost s loptom u nogama. Statistika pokazuje dva zanimljiva detalja: lopta je najčešće kod Pranjića, a Pranjić i Rakitić najčešće surađuju kad naša momčad ima loptu.

2. KONSTANTNOST

Igra Bilićeve momčadi u dvobojima s Nijemcima i Poljacima imala je čvrstu konstantu. Hrvatska je obje utakmice odigrala na neobično ujednačenoj i iznimno visokoj razini. Naša reprezentacija u 180 posljednjih minuta nije imala niti jedno slabo mjesto u momčadi. Razina snage igre u te dvije utakmice bila je tolika da se individualan doprinos mogao raspoređivati u samo dvije vrijednosne kategorije. Primjerice, protiv Nijemaca postojale su tek jako dobra (Pletikosa, Ćorluka, R. Kovač, N. Kovač) i još malo bolja skupina (Modrić, Olić, Rakitić, Kranjčar, Pranjić, Šimunić, Srna). To je momčad.

3. ODMOR

Hrvatski je raspored bio jako dobar i prije no što je Bilićeva momčad pobijedila Nijemce, a Austrijanci odigrali neodlučeno s Poljacima. No događaji koji su Bilićevoj momčadi donijeli prvo mjesto nakon samo dvije utakmice jako su dobro pretvorili u odlično. Slaven Bilić mogao je nakon Njemačke odmarati glavninu momčadi i čuvati igrače s kartonima. Bilić je od Njemačke do Turske imao osam dana za osvježavanje momčadi. Ako prođe Turke, Hrvatska će se za polufinale moći pripremati četiri dana. Što je strahovito bitno.

4. KOMPAKTNOST

Ivan Đalma Marković objašnjavao je kako momčad koja vrijedi djeluje sinkronizirano poput harmonike. Doista, momčad visoke vrijednosti besprijekorno se, poput harmonike, rasteže kad kreće napad i jednako se besprijekorno stišće kada se brani. Hrvatska se i s Njemačkom i Poljskom sjajno otvarala i zatvarala. Momčad je u te dvije utakmice bila kompaktna do perfekcije. Kompaktnost je osigurala sigurnu igru obrane, odličan polaz u igru, te omogućila aktivan posjed lopte iz čega je prolazila vrlo tečna igra.

5. KLUPA

Uoči Eura, budući da nije bilo pravih pokazatelja, mislili smo kako Hrvatska ovisi o 14-15 igrača te kako mogu nastati silni problemi kad se počnu gomilati ozljede i kartoni. No dvoboj s Poljskom objasnio je sve nepoznanice. Ta je utakmica naglasila kako Bilić s razlogom govori o reprezentaciji koja ima 23 igrača. Hrvatska, očito je, ima vrlo zanimljivu širinu. Premda Poljaci nisu A klasa, oni Hrvatskoj s "klupe" nisu uspjeli učiniti apsolutno ništa.