Vječne kemikalije vežu se na proteine u krvi zbog čega vjerojatno izazivaju upalne procese i otežavaju imunološke reakcije organizma.
Per- i polifluoralkilne tvari (PFAS) koje smo opisali u
prethodnom tekstu, skupina su kemikalija razvijenih zbog
izvanrednih svojstava otpornosti na vodu, masnoću i toplinu.
Upravo zato nalazimo ih u stotinama proizvoda: od vodootpornih
jakni i neprianjajućih tava do ambalaže za hranu i kozmetike. No,
njihova stabilnost ima tamnu stranu: PFAS se gotovo ne razgrađuju
u prirodi, a često se akumuliraju u živim bićima, uključujući
ljude.
U organizam dospijevaju putem kontaminirane vode za piće, hrane,
udisanjem čestica u prašini, pa čak i preko kože. Jednom kada uđu
u tijelo, mogu ondje ostati godinama, potencijalno utječući na
razne fiziološke sustave, uključujući imunološki.
Znanstvena istraživanja posljednjih godina sve više ukazuju na
povezanost PFAS kemikalija s poremećajima imunološke funkcije.
Studije su pokazale da izloženost određenim PFAS-ima može
smanjiti razinu antitijela nakon cijepljenja, što znači slabiju
zaštitu od bolesti poput gripe ili COVID-19.
Istraživanje provedeno u Danskoj, primjerice, pokazalo je da su
djeca s višim razinama PFAS-a u krvi imala slabiji odgovor na
cjepivo protiv difterije i tetanusa. Također, neke studije
povezale su PFAS s većom učestalošću respiratornih infekcija,
posebno kod djece.
Mogući mehanizmi djelovanja uključuju narušavanje funkcije
limfocita, promjene u citokinima i modulaciju upalnih odgovora.
Zbog svega navedenog, Europska agencija za okoliš (EEA) i
američki CDC sve više upozoravaju na PFAS kao potencijalne
imunotoksikante.
Što pokazuju istraživanja?
Povezanost PFAS-a s autoimunim poremećajima izazvala je posebno
zanimanje znanstvenika. Neke epidemiološke studije povezale su
više razine određenih PFAS-a u krvi s povećanim rizikom od
bolesti poput sistemskog lupusa, Hashimotovog tireoiditisa i
reumatoidnog artritisa. Mehanizmi nisu do kraja razjašnjeni, ali
pretpostavlja se da PFAS mogu narušiti ravnotežu imunološkog
sustava, potaknuti upalne procese ili omesti funkciju
T-limfocita.
Važno je napomenuti da dokazi nisu uvijek konzistentni.
Znanstveni nalazi o učincima PFAS-a na zdravlje pokazuju
varijabilnost: neke studije pokazuju snažne veze, druge ne nalaze
statistički značajnu povezanost, osobito kod nižih razina
izloženosti.
Primjerice, iako su neke velike kohortne studije pronašle vezu
između PFAS-a i smanjenog odgovora na cjepiva ili rizika od raka,
druge nisu utvrdile jasne uzročno-posljedične odnose ili su
pronašle samo slabe povezanosti.
Nisu sve studije pronašle značajnu povezanost, a razlike između
vrsta PFAS-a, razina izloženosti i genetskih predispozicija
populacija kompliciraju donošenje jasnih zaključaka.
Što znanost još ne zna?
Iako se sve više pokazuje da PFAS mogu imati negativan utjecaj na
imunitet, znanost se suočava s nizom izazova. Prvo, PFAS
kemikalije nisu homogene – različiti spojevi imaju različite
biološke učinke. Drugo, dok su visoke razine izloženosti povezane
s većim rizicima, učinci niskih, kroničnih izloženosti još se
istražuju. Treće, istraživanja su često opažajna, što otežava
dokazivanje uzročnosti.
Zbog tih nesigurnosti, dio znanstvene zajednice poziva na dodatna
longitudinalna istraživanja koja bi bolje razjasnila utjecaj
različitih PFAS spojeva na ljudski imunološki sustav.
Unatoč određenim nepoznanicama, prevladavajući dokazi sugeriraju
da PFAS mogu imati štetne posljedice po imunološki sustav. S
obzirom na njihovu perzistentnost i bioakumulaciju, najbolji
pristup trenutačno je primjena principa predostrožnosti: gdje god
je moguće, treba smanjiti izloženost PFAS kemikalijama, osobito
kod ranjivih skupina poput djece. Na taj način čuvamo zdravlje
pojedinaca i širih zajednica, dok istodobno omogućujemo znanosti
da nastavi istraživati ovaj kompleksni fenomen.
Za ovo istraživanje korišten je Chat GPT4.5 plus u opciji “deep
research”.