Istraživači sa Sveučilišta Lund u Švedskoj analizirali su uginule ježeve kako bi otkrili razinu onečišćenja okoliša u gradskim sredinama, a rezultati su ih šokirali.

Olovo, pesticidi, spojevi s bromom, aditivi iz plastike, poliklorirani bifenili i teški metali tvari su koje su istraživači sa Sveučilišta Lund u Švedskoj pronašli u novoj studiji analizirajući tijela uginulih ježeva kako bi istražili prisutnost onečišćujućih tvari u gradskim sredinama.

Prethodna istraživanja već su pokazala povišene razine teških metala u ježevima iz gradova diljem Europe, ali tim nije očekivao ovoliko drugih onečišćenja. Znanstvenike su posebno iznenadile jako visoke koncentracije teških metala – posebno olova.

Za razliku od prijašnjih istraživanja, ova studija išla je korak dalje: ispitali su dugotrajnu izloženost teškim metalima (analizirajući bodlje i zube) i kratkotrajnu izloženost organskim zagađivačima (kroz analizu jetrenog tkiva).

Rezultati su pokazali visoke razine olova te prisutnost organskih kemikalija poput ftalata (koji se koriste u plastici i gumi), PCB-a (zabranjenih od 1970-ih), pesticida, usporivača gorenja, drugih teških metala i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH-a) u nekim jedinkama.

Odakle toliko zagađivača u ježevima?

Zelene površine u gradovima privlače mnoge vrste divljih životinja, ali istodobno sadrže razne sintetičke materijale i kemikalije. Budući da ježevi svake noći prelaze velike udaljenosti — ulaze i izlaze iz parkova i vrtova — i hrane se kukcima i beskralježnjacima, izloženi su visokoj razini okolišnih zagađivača, objašnjavaju autori studije.

Zbog toga su istraživači iz Lunda koristili ježeve kao “sondu” za otkrivanje kemikalija prisutnih u gradovima, kako bi bolje razumjeli rizike za gradske životinje, ali i za nas, piše Phys.org.

“Analizirajući ježeve, dobivamo svojevrsni otisak okoliša o tome što se nalazi u ekosustavu određenog područja. Takve informacije je inače vrlo teško dobiti, ali ježevi su nam omogućili jedinstveni uvid u to kakvo je zagađenje izravno oko nas”, smatra Maria Hansson, glavna autorica studije.

Stanje u našoj regiji

Nismo pronašli znanstvene radove na istu temu u Hrvatskoj, ali jesmo u Sloveniji gdje su provedena istraživanja o prisutnosti teških metala u malim sisavcima. Jedna studija analizirala je prijenos olova, kadmija, cinka, žive, bakra i molibdena iz tla u tkiva malih sisavaca koji žive u različito onečišćenim područjima. Rezultati su pokazali da su koncentracije ovih metala bile više u životinjama iz onečišćenih područja, što ukazuje na bioakumulaciju i moguće rizike za zdravlje divljih životinja.

U Hrvatskoj su prisutne dvije vrste ježeva: bjeloprsi jež (Erinaceus concolor) i tamnoprsi jež (Erinaceus europaeus). Bjeloprsi jež rasprostranjen je diljem zemlje, dok se tamnoprsi uglavnom nalazi u zapadnim područjima poput Istre i okolice.

Zbog prijetnji nestankom, ježevi su u Hrvatskoj zaštićeni Zakonom o zaštiti prirode. Ježevi u Hrvatskoj nisu strogo zaštićeni, ali su obuhvaćeni odredbama Zakona o zaštiti životinja koji propisuje odgovornost i obveze fizičkih i pravnih osoba radi zaštite životinja tijekom korištenja, uključujući zaštitu njihova života, zdravlja i dobrobiti.

Unatoč zaštiti, ježevi se suočavaju s brojnim prijetnjama

Ježevi često naseljavaju područja u blizini ljudskih naselja, poput gradskih parkova i vrtova, što ih čini podložnima stradavanju u prometu. Urbanizacija i širenje poljoprivrednih površina smanjuju njihova prirodna staništa, čime se smanjuju i njihovi životni prostori. Kemikalije korištene u poljoprivredi mogu smanjiti dostupnost hrane za ježeve i negativno utjecati na njihovo zdravlje.

Ježevi u Hrvatskoj najčešće izlaze iz hibernacije u ožujku ili travnju, ovisno o: temperaturi zraka (kada stabilno poraste iznad 10 °C), duljini dana (dulje dnevno svjetlo potiče buđenje) i mikrolokaciji (u toplijim priobalnim krajevima mogu se probuditi ranije, dok u kontinentalnim dijelovima i gorju kasnije).

Hibernacija u HR traje otprilike od listopada/studenog do ožujka/travnja. U južnoj Europi, pa tako i u dijelovima Dalmacije, neki ježevi čak i ne hiberniraju ako su zimi uvjeti blagi i imaju dovoljno hrane.

Nakon buđenja, glavni prioritet im je pronaći hranu, jer su značajno iscrpljeni – tijekom hibernacije mogu izgubiti i do 30 posto tjelesne mase. Zato su ožujak i travanj posebno osjetljivi mjeseci. Nakon buđenja iz zimskog sna, ježevi kreću u intenzivnu potragu za hranom — kukcima, crvima, puževima, larvama… Urbani vrtovi i parkovi tako postaju ključna “trpeza”, ali i minsko polje — posebno ako su tretirani pesticidima ili zagađeni metalima iz zraka i tla.

Proljeće je vrijeme kada ježevi najaktivniji: prelaze do dva kilometra po noći, tražeći hranu i partnere. U urbanim sredinama to znači sve više cestovnih nesreća: najviše ih stradava predvečer i noću, posebno u ožujku, travnju i svibnju. Gradovi poput Zagreba nemaju sustavne mjere za zaštitu ježeva na cestama.

Parenje ježeva počinje već u travnju, a mladunci dolaze na svijet u lipnju ili srpnju. Ježevima možemo napraviti “mikroazile” u urbanim parkovima ili vlastitom dvorištu. Potrebno im je samo malo zaklona (grmlje, gomile granja, neuredni kutak vrta) i da nema otrova.

Za očuvanje populacije ježeva u Hrvatskoj, važno je poduzeti sljedeće mjere:

– Podizanje svijesti javnosti;

– Edukacija građana o važnosti ježeva u ekosustavu i načinima na koje mogu pomoći u njihovoj zaštiti;

– Očuvanje i obnavljanje staništa: Zaštita postojećih prirodnih staništa i stvaranje novih zelenih površina pogodnih za ježeve;

– Mjere za smanjenje stradavanja na cestama, npr. postavljanje prometnih znakova koji upozoravaju na prisutnost ježeva i izgradnja prijelaza za divlje životinje na kritičnim točkama;

– Smanjenje uporabe pesticida, promicanje ekološke poljoprivrede i smanjenje uporabe kemikalija štetnih za divlje životinje.