Kada govorimo o klimatskim promjenama i ženama uglavnom prikazujemo žrtve, pogotovo ako dolaze s globalnog juga, no kakva je pozicija žena globalnog sjevera?

Budući da su žene globalnog juga iznadprosječno pogođene lošim i očajnim socioekonomskim faktorima, manjkom resursa i tradicionalnim rodnim ulogama, rijetko ih prikazujemo kao djelatne subjekte. Umjesto toga, govorimo o teretima koje ove žrtve podnose. No, loša pozicija ne čini nas žrtvama. Tek manjak prostora za akciju dovodi nas u poziciju pasivnog objekta. Čak i kada osnažujemo ove društvene skupine, i dalje smo u granicama diskursa žrtve i djelatnog subjekta.

Kada govorimo o ženama globalnog juga koje su žrtve klimatskih promjena, najviše spominjemo poljoprivredu, suše, poplave i migracije. Iako, na primjer, Ujedinjeni Narodi već godinama uspješno financiraju formalno – pravno osnaživanje žena globalnog juga.

Tako, primjerice u Indiji, osnaživanje žena podrazumijeva opismenjivanje, podučavanje računovodstvu, stjecanje imovinskih i nasljednih prava, pa tek onda ulaganja u solarnu energiju, bolje navodnjavanje, ekološke peći. Posljedično, sve ove promjene omogućavaju reorganizaciju rada i dužnosti koje Indijkama najnižeg društvenog statusa osiguravaju više vremena, veća prava i veće prihode. Sve ove promjene vode većoj klimatskoj aktivnosti i zaštiti žena globalnog juga.

S druge strane, kada govorimo o ženama globalnog sjevera, one su na papiru barem, klimatski djelatni subjekti, pa imamo cijeli niz inicijativa za žensko i/ili klimatsko poduzetništvo. Žene globalnog sjevera u pravilu prikazujemo kao predvodnice klimatskog pokreta. No, to nije priznanje ženske organizacije i domišljatosti, sposobnosti upravljanja kompleksnim sustavima. Upravo suprotno, takve inicijative najčešće počinju iz perspektive ženske brige i rodnih te društvenih uloga koje imaju žene globalnog sjevera.

Romantizacija ženskog odnosa s prirodom

Paradoksalno, dolazimo do situacije u kojoj naglašavanje feminističkog pristupa u borbi protiv klimatskih promjena generira analogiju žrtve. Pritom u ovoj perspektivi zagovara se odnos ekvivalencije između prirode i žena – jer oboje su žrtve muškaraca. Osim romantizaciji ženskog odnosa s prirodom, kao posebnog nadracionalnog uvida, vode li nas takve perspektive zaista emancipaciji i poziciji društvene moći nužnoj za saniranje klimatskih promjena?

Umjesto toga, ove perspektive ostaju birokratske i površne – što točno podrazumijeva feministička klimatska politika u zemljama globalnog sjevera? Kako se pozicija žena u EU razlikuje u kontekstu klime od pozicije muškaraca?

UN, Svjetska banka i druge organizacije promiču uključivanje rodne perspektive u klimatske politike i financiranja. Fokus je na osnaživanju žena kroz pristup financijama, obrazovanju i odlučivanju, međutim, ove politike su često birokratske i površne te ne podrazumijevaju radikalne zahvate u ekonomske strukture.

Nikada, međutim, ne govorimo o ženama u industrijama koje doprinose klimatskim promjenama – u naftnoj industriji, rudarstvu, transportu, financijama – tj. sektorima koji najviše doprinose emisijama. Kakve odluke donose žene na pozicijama moći u zemljama globalnog sjevera? Koje klimatske i društvene uloge imaju žene u ovim sektorima? Kako razmišljaju o klimi? Naravno, na ovu temu nema baš istraživanja.

Žene i industrija

Nadalje, kada pričamo o otvaranjima novih i zelenih radnih mjesta, o kojim industrijama pričamo? Kakvo je stanje sa zastupljenošću i radnim pravima žena u industrijama tipa solari, vjetar, recikliranje? Jesu li na žene globalnog sjevera sve ove politike uopće primjenjive?

Kada jesu, obično govorimo o ženama poduzetnicama u zelenim startupovima, ali vrlo malo se analizira kako žene u financijskom sektoru donose odluke o investicijama u ekologiju. Imamo li ikakav dokaz da žene u ovim sektorima donose drugačije odluke od muškaraca? Kako žene investitorice utječu na zelene projekte? Postoje li rodne razlike u financiranju održivih projekata?

Zatim, klimatske promjene sve više utječu na vojnu strategiju, migracijske krize, sukobe oko resursa. Mi nemamo nikakva istraživanja o tome kakvu ulogu žene imaju u vojnim strukturama i kako reagiraju na klimatske katastrofe? A što je tek sa ženama u tehnologiji poput umjetne inteligencije, geo-inženjeringa, biotehnologija? Sektori su ovo kojima dominiraju muškarci, mi nemamo nikakve uvide u to bi li veći postotak žena u ovim sektorima pridonio sanaciji klimatskih promjena, a ako da, kako? Drugim riječima, ne znamo ništa o rodnom jazu u klimatskom inženjeringu.

Znamo li uopće prepoznati feministički argument: ako žene donose socijalno osjetljive odluke u klimatskim politikama potvrđujemo li tim stavom patrijarhalnu poziciju da su žene po prirodi osjetljivije i programirane za poslove brige, makar i za planet? Zastupanjem ovog argumenta zapravo potvrđujemo biološku osnovu društvenih uloga.