Novo istraživanje najavljuje promjenu paradigme u razumijevanju i upravljanju ljutnjom, usmjeravajući pojedince prema konstruktivnim putovima za upravljanje emocijama.

U labirintu emocija, ljutnja se često pojavljuje kao žestoka zvijer koja traži oslobađanje. Ipak, nedavna znanstvena otkrića dovode u pitanje konvencionalnu mudrost davanja oduška kao katarzičkog rješenja.

Pila naopako

Metaanalitički pregled koji su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Ohio State pomno je proučio 154 studije o ljutnji, otkrivajući oskudne dokaze koji podupiru ideju da izbacivanje frustracija ublažava bijes. Zapravo, to bi ga moglo i pogoršati.

Mislim da je jako važno razbiti mit da ako ste ljuti trebate se ispuhati – izbaciti to iz grudi, kaže Brad Bushman, komunikolog i jedan od autora navedene studije koja je objavljena u časopisu Clinical Psychology Review. Privlačnost teorije katarze, sugerira on, nema znanstveno utemeljenje, prenosi Zimo.

Međutim, to istraživanje ne zagovara prigušivanje ljutnje. Razmišljanje, umjesto davanja oduška, može dati uvid u korijene ljutnje, olakšavajući emocionalnu provjeru valjanosti i potičući zdraviju emocionalnu obradu.

Dok davanje oduška može ponuditi trenutno olakšanje, ono često gura pojedince u preživljavanje, pojačavajući emocionalnu oluju. Pregledane studije obuhvatile su raznoliku kohortu od 10.189 sudionika, što ukazuje da je upravljanje fiziološkim uzbuđenjem ključno za ublažavanje pritiska ljutnje.

Razotkrivanje mita

Sophie Kjærvik, vodeća autorica studije i sada komunikologinja na Sveučilištu Virginia Commonwealth, naglašava da je studija inspirirana porastom takozvanih “soba bijesa”. Željela sam razotkriti cijelu teoriju o izražavanju ljutnje kao načina suočavanja s njom, pojašnjava ona.

Analiza provedena u studiji je usklađena sa Schachter-Singerovom teorijom dva faktora, naglašavajući međudjelovanje fizioloških i kognitivnih komponenti u emocionalnim iskustvima. Kjærvik i Bushman naglašavaju značaj aktivnosti za smanjenje uzbuđenja, u rasponu od dubokog disanja do joge, u smirivanju ljutnje.

Značajno, studija dovodi u pitanje prevladavajući fokus na kognitivne intervencije, bacajući svjetlo na učinkovitost strategija za smanjenje uzbuđenja. Bilo je stvarno zanimljivo vidjeti da progresivno opuštanje mišića i samo opuštanje općenito može biti jednako učinkovito kao pristupi kao što su svjesnost i meditacija, naglašava Kjærvik.

Umjesto da se prepuste davanju oduška, znanstvenici zagovaraju strategije koje ublažavaju fiziološko uzbuđenje, smanjujući tako snagu ljutnje. Ne morate nužno rezervirati termin kod kognitivno bihevioralnog terapeuta da biste se nosili s ljutnjom, ističe Bushman.

Na koncu, spomenuta studija koja razjašnjava učinkovitost tehnika smirivanja, nudi pristupačne načine za pojedince koji se bore s upravljanjem bijesom. Ti uvidi, iako zahtijevaju daljnja istraživanja, naglašavaju transformativni potencijal rješavanja fizioloških temelja ljutnje.