Osobe s fibromialgijom obično kažu: "Sve me boli". Jednostavni zadaci poput ustajanja iz kreveta, spremanje ručka, zakopčavanja košulje, mogu biti bolni. Nažalost, liječnici imaju još mnogo toga naučiti o ovoj zbunjujućoj bolesti.

Oduvijek je medicina izdvajala psihosocijalna stanja organizma kao bolesti kojima nema pomoći. Trebalo je samo pronaći adekvatno ime. Fibromialgija potvrđuje to pravilo.

Fibromialgija je kronično oboljenje koštano-mišićnog sustava koji karakteriziraju dugotrajni, široko rasprostranjeni bolovi, osjetljivost na pritisak u određenim anatomskim točkama mekih tkiva, poremećaj spavanja i raspoloženja, kao i izražena malaksalost i umor. Ona može pratiti i neku upalnu bolest kao što su: lupus, lajmska bolest ili poliartritis.

Od fibromialgije pati 2,2 posto svjetske populacije. Bolest se češće javlja kod žena nego kod muškaraca i to nakon 40. godine života. U nekim slučajevima od ove bolesti mogu patiti i djeca.

Simptomi fibromialgije mogu oponašati druga stanja, što otežava dijagnozu i liječenje. Uobičajeni simptomi uključuju ekstremne bolove u tijelu, osjetljivost i umor. Ostali simptomi mogu uključivati: poteškoće sa spavanjem, glavobolje, osjetljivost na buku i svjetlost, probleme s pamćenjem i razmišljanjem, zvani "fibro magla", sindrom nemirnih nogu, jutarnju ukočenost, peckanje, kao i sindrom iritabilnog kolona, poznatog i kao "nervoza crijeva".

Ono što uzrokuje fibromialgiju ostaje pomalo misterija. Mora se priznati da su njeni mehanizmi potpuno nepoznati i da nijedna znanstvena hipoteza ne može potvrditi radi li se o pravoj bolesti ili grupi simptoma, većim dijelom psihosomatskih.

Međutim, liječnicima su poznati neki faktori koji mogu doprinijeti njegovom nastanku. Fizička trauma, povreda, bolest ili drugi veliki životni događaji koji izazivaju mentalni i fizički stres mogu povećati rizik.

Geni također mogu imati utjecaj na razvoj ove bolesti, koji neki smatraju više poremećajem.

Za fibromialgiju nema lijeka, bolovi se ne mogu potpuno eliminirati već samo kontrolirati. Pravovremena dijagnoza, edukacija pacijenta i obitelji i primjena različitih terapijskih procedura u ovisnosti od izraženosti simptoma, omogućavaju dobru kontrolu bolesti.

Vježbanje se smatra jednim od najefikasnijih tretmana. Za neke ljude, alternativne terapije, poput masaže i akupunkture, mogu olakšati bol.