Na našem putu kroz život, susrećemo mnogo različitih ljudi, od kojih su svi apsolutno jedinstveni. Neki ljudi nas ostave ravnodušnima, a u neke ljude se zaljubimo i volimo ih do kraja života.

Obiteljski psiholog Irina Chesnova pokušala je istražiti zašto različiti ljudi izazivaju takve različite reakcije u nama.

Slike iz prošlosti

Ponekad je teško shvatiti zašto ste zainteresirani za tu određenu osobu, zašto ste tako privučeni s njom.

Vaš izbor je najvećim dijelom uzrokovan instinktivnim i često nesvjesnim stvarima. Negdje duboko u sebi, zadržavate slike ljudi koji su imali ulogu u vašim formativnim godinama, ljudi koji su dijelom zaslužni za to tko ste danas.

To su slike roditelja i rodbine koji su ostavili svoj trag na vašoj sudbini.

Ove slike su često mješavina stvarnosti i dječje mašte. Mi povezujemo te slike s ljubavlju – ljubavlju koju smo primili i razumjeli kad smo bili djeca.

Kada se nepoznata osoba koju susretnemo nekako poklapa s tim slikama i budi uspavane uspomene na naše najstarije i najdraže odnose, ne možemo ostati ravnodušni. Zaintrigirani smo, uzbuđeni i vrlo brzo se najvjerojatnije zaljubljujemo.

Rane iz djetinjstva

U psihologiji postoji ideja da je partner kojeg biramo unaprijeđena verzija jednog od naših roditelja. Ta osoba će obično u određenoj mjeri podsjećati na naše roditelje na neki način i zato znamo kako ćemo se odnositi prema njima. U isto vrijeme, međutim, ostali dijelovi te osobe ni izdaleka ne podsjećaju na roditelje – i zbog toga se osjećamo dobro.

Ako je nedostajalo ljubavi u vašem odnosu s vašom mamom ili vašim tatom, ova teorija tvrdi da ćete na podsvjesnoj razini neizbježno pokušati prevladati taj deficit pažnje u odnosima u koje stupate s novim ljudima u svom odraslom životu. Zato često odabiremo nekoga za koga nam se čini da bi mogao iscijeliti rane koje smo dobili u djetinjstvu.

Ove nove veze nam pomažu da ostvarimo naše psihološke potrebe, očekivanja, nade i snove i sve što nam je nekada nedostajalo. One nam daju ljubav, zaštitu, priznanje, divljenje, a ponekad i samostalnost, samopouzdanje i savršenstvo.

Ovo je vrlo zanimljiva ideja, jer zbilja postoji nešto zbog čega se osjećamo „kao kod kuće“ s našim partnerima. Smatramo da se doista možemo povezati s njima, da nas nadopunjuju, daju nam nešto što nam je uvijek nedostajalo do tog trenutka.

Oni imaju osobine koje ne nalazimo u nama samima, ali su dugo prisutne u svakodnevnom životu. Mi, također, nadopunjujemo njih. On je snažan i odlučan, a vama nedostaje čvrstoće. On je mudar, a vi ste impulzivni. On je suzdržan, a vi ste spontani.

Nadopunjuju li se ljudi s različitim karakterom?

Prema toj logici, ako šepam na desnu nogu, a vi na lijevu nogu, zajedno možemo brže hodati, čak i trčati. Za razliku od toga, povijest mnogih brakova otkriva da su skladni odnosi utemeljeni na sličnosti, a ne na različitosti između partnera.

Kada parovi imaju sličnosti u sljedeća tri područja, onda njihov odnos ima velik potencijal

Prvo – toplina i hladnoća, što se tiče temperamenta. Ako je čovjek naprasit, njegov partner mora biti temperamentan. I obrnuto.

Drugo – razina otvorenosti. Dvoje vrlo rezerviranih ljudi razumiju jedan drugog puno bolje nego vrlo otvorena i vrlo zatvorena osoba.

Treće – ljubomorni tip. Ljubomorni ljudi razumiju jedni druge jako dobro. Njihovi odnosi mogu biti vrlo strastveni, ali se ispostavilo da su odnosi između ljudi koji nisu ljubomorni i onih koji jesu čvršći i duže traju.

“Partnerstvo između dvoje ljudi koji nisu ljubomorni ima više potencijala nego mješoviti odnos. Nikad nisam pronašao nikakve studije, međutim, dokazano je da se različiti ljudi međusobno nadopunjuju.”, Vadim Petrovsky, psiholog

To je slično predstavi koju možete vidjeti u kazalištu. Mi izabiremo one koji su u mogućnosti učinkovito odigrati ulogu u našoj predstavi, one s kojima pronalazimo zajednički jezik. Mi izabiremo one koji znaju radnju predstave. I baš kao u kazalištu, nemaju sve ljubavne priče sretan kraj. Ponekad se ispostavi da je drama ili čak i tragedija. Sve ovisi o fabuli koju vaš partner i vi pišete zajedno.

Međusobno otkrivanje

Odnos između dvoje ljudi je živi organizam koji se stalno razvija, a ponekad se može i razboljeti. Može se oporaviti od bolesti ili eventualno može umrijeti. Na početku veze, mi smo uronjeni u naše osjećaje i ne vidimo nikakve mane naših partnera.

Oni nam se čine idealnim za nas. No, prije ili kasnije, čarolija izblijedi i tada vidimo običnu osobu sa svojim slabostima i manama koja nije uvijek potpuno slična nama.

Postoje dva načina na koja možemo s tim izaći na kraj. Možete prekinuti s njima, biti razočarani i početi tražiti novu, ‘idealnu’ osobu. Ili možemo naučiti kako ostvariti kompromis, poštovati razlike, prihvatiti nesavršenost i priznati pravo druge osobe da ne bude idealna.

Vrlo je važno da ne pokušavamo promijeniti svog partnera i ne gubiti iz vida njegove vrline. Oni imaju osobine zbog kojih se možete osloniti na njih tijekom svog zajedničkog života zajedno i to su osobine koje su nas i privukle njima u nekom trenutku.

Ništa nije važnije nego biti u mogućnosti vidjeti dobre osobine svog partnera koje nam osobno nedostaju. Tada možete izgraditi odnos u kojem svaka osoba podržava onu drugu.

Pokušajte prikupiti kolekciju načina na koje se možete nositi sa svojim teškoćama i u isto vrijeme akumulirati dragocjenu  zbirku toplih sjećanja, sretnih i toplih trenutaka.  Otpustite pritužbe i razočaranja – njih ne morate skupljati.

Tajna uspješnog i sretnog partnerstva je komunikacija, ugodna interakcija (bez međusobnog okrivljavanja za stvari, bez manipulacije ili optužbi), kao i obostrana želja za kompromisom i spremnost da se govori o boli i sukobima.

Bitno je razgovarati o problemima i nositi se s negativnim osjećajima (vašim i njihovim), dati podršku, prihvaćati i međusobno poštovati svoja i partnerova prava.