Ako te on istinski voli, neće primijetiti neke sitnice kod tebe, koje nisu poput njegovih. Neće ih isticati tijekom jutarnje kave, tijekom vođenja ljubavi, tijekom kuhanja večere.

Ako te doista voli, neće spominjati bivšu djevojku, ako si ga po nečem na nju podsjetila ili u svađi, on te neće uspoređivati s bivšom djevojkom, jer se ni oni nisu u nekoj temi slagali.

Ako te doista voli, neće te pokušati uvjeriti da je nešto za što on misli da je za tebe “bolje” ili “pametniji izbor”. Neće pokušati racionalizirati svoje odluke u odnosu na tvoje, niti raspravljati s tobom sve dok ne popustiš.

Ako te doista voli, sve ono što je na tebi drugačije, za njega će biti poput nabora na pokrivaču, što se lako ugrije dok se ispod toplina stvara. Zato što zaljubljivanje ne znači mijenjati sve dijelove sebe kako bi odgovarala nečijem uvidu savršenstva.

Često volimo ljude koji su različiti od nas. Ona stara izreka, “suprotnosti se privlače”, u stvari je vrlo istinita. Nesvjesno smo privučeni onome što ne razumijemo, na načine na koje zapravo ne živimo, na dijelove koje vidimo u drugom, koje ne možemo sasvim utjeloviti u sebi.

I tako padamo na ljude koji su drastično različiti od nas, ali nekako potpuno kompatibilni. Zato što su oni grubost za našu mekoću, oni su mirnoća na našu divlju narav, oni su oštri rubovi našim okruglim rubovima.

I premda se ne uklapamo uvijek, naučimo unijeti kompromis – A nije li to ono što ljubav i jest? Malo dati, malo uzeti?

Jer u ljubavi se ne pokušava očajnički natjerati nekoga da se promijeni. Uzimati im sve dijelove koji ih čine jedinstvenima, te ih stisnuti u malu bočicu i zadržati ih tamo dok ne ispare. U ljubavi se ne nameću nečije želje u drugome. Ne prisiljava nekoga da bude, da se osjeća, da postane ono što oni u sebi zapravo nisu.

Ljubav je pronalazak sredine. Ljubav je učenje. Ljubav je ravnoteža i stvaranje ustupaka i traganje i učenje o prihvaćanju ili pristanak na neprihvaćanje.

Ljubav je sloboda da se čini ono što osoba voli činiti, čak i ako se to nešto ne podudara uvijek s tvojim najdubljim željama. No ljubav je kada i ti isto imaš slobodu svojih želja i potreba.

Ljubav ne traži da netko bude tko nije. Nema zahtjeva. U ljubavi se ne troše dani u željama da partner postane i netko drugi – malo više ili malo manje.

Ljubav je kada te on sluša, kad razumije, kada silno želi vidjeti osmijeh na tvom licu da će učiniti sve kako bi našao put do tvoje sreće kao i ti do njegove.

Ljubav nije kada te poprijeko gleda, kada te osuđuje, tretira kao da je tvoj način življenja i ljubav pogrešna. Ljubav nije kad te se tjera na promjene, da  budeš ono što on želi i što on treba da postaneš.

Stoga te molim da se ne modeliraš kako bi odgovarala njegovoj slici. Nemoj se okretati i stiskati i oblikovati da postaneš “idealna” kakvu te on ima u svom umu. Nemoj provoditi svoje dane potiskivajući svoje vlastite želje, vlastitu sreću, vlastitu jedinstvenost, samo da bi ispunila njegova očekivanja.

Jer bilo tko te tretira kao da nisi dovoljna, niti dovoljno dobra, ne zaslužuje tvoju ljubav.

Ti si više nego dovoljna. Za pravu osobu. Za sebe. Za ljubav koja će jednog dana prijeći putove s tobom i pokazati ti sve što ti nedostaje, a taj netko ima.

Tražiti od nekoga da postane netko drugi, nije ljubav. Zahtijevanje da netko bude drugačiji prema sebi, nije ljubav. Potiskivanje svojih želja radi tuđih, nije ljubav.
Sjeti se toga.

I pronađi snagu za odlazak ako si s takvom osobom.