Autohtone sorte plavac mali, plavina, pošip, vugava i maraština kreću iz Hrvatske u Japan na sadnju u Nagasaki, kako bi se dobilo prvo vrhunsko hrvatsko-japansko vino!

Ovog tjedna iz Hrvatske prema Japanu kreće 100 sadnica pet autohtonih vinskih sorti – plavca malog, plavine, pošipa, vugave i maraštine – kako bi se nakon godinu dana promatranja u biljnoj karanteni u Kobeu, krenulo i sa sadnjom tih sorti u prefekturi Nagasakiju s ciljem proizvodnje hrvatskog vina na japanskom tlu.

S druge strane, iz Japana u Hrvatsku na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu u travnju stiže troje studenata akvakulture sa Sveučilišta u Nagasakiju koji će u glavnom hrvatskom sveučilišnom centru pod paskom profesora Edija Maletića izučavati vinogradarstvo i pripremati se za sadnju te održavanje vinograda u samom Nagasakiju ili susjednom otoku Gōto koji pripada istoj prefekturi.

Za ovaj pomalo nemogući ili u najmanju ruku smioni projekt, jer će se sadnja i uzgoj odvijati na vulkanskom tlu i pod izrazito nepovoljnim klimatskim uvjetima, uključena je i velika japanska kompanija „Memolead Group“, a za njegovu realizaciju najzaslužnija je Hrvatica iz Osake Jelena Yamasaki. 

Povezala je sve osobe ključne za projekt kako bi se uspjelo u onomu što nikomu nije pošlo za rukom – posaditi plemenitu vinsku sortu u Japanu i dobiti grožđe, odnosno vrhunsko vino.

Ranije su nešto slično Japanci pokušali s drugim međunarodnim sortama, ali se svaki put Japan pokazao pretvrdim orahom za delikatnost uzgoja vinove loze i proizvodnje vrhunskih vina. Barem je tako bilo do sada, a isto misli i kaže gospođa Yamasaki:

„Hoćemo, uspjet ćemo! Optimistična sam i puna entuzijazma kao i uvijek kada je Hrvatska u pitanju, bez obzira na gotovo nemoguće uvjete za sadnju plemenite vinove loze kakvi su u Nagasakiju“, tvrdi ova rođena Zagrepčanka i jedina stalna stanovnica Osake iz Hrvatske. Yamasaki je i ključna japanska veza u organizaciji zadarskog „Tuna, Sushi & Wine Festivala“, također i osnivačica NPO JCEA Japansko-hrvatskog društva razmjene te suradnica počasnog konzulata Republike Hrvatske u Osaki, kao i osoba bez koje je nezamislivo bilo kakvo prisustvo Hrvatske u Japanu, pa tako i u 564 kilometra udaljenom Nagasakiju.   

Posao i organizacija cijelog projekta potekla je tako od ideje da se autohtona hrvatska sorta vinove loze posadi u Japanu, a razvojni put te ideje krenuo je na imanju „Kraljevskih vinograda“ u Petrčanima kada je vinar Milenko Rajić uspostavio kontakt s kompanijom „Memolead Group“, čiji je vlasnik ujedno i predsjednik Društva prijateljstva Nagasakija i Hrvatske. Japanska kompanija bavi se hotelijerstvom, ugostiteljstvom, turizmom, osiguravateljskim poslovima, pogrebnim i poslovima oko vjenčanja, kao i nizom manjih interesnih područja, a sâm vlasnik kompanije posjeduje i vinariju putem koje su vina „Kraljevskih vinograda“ plasirana na otok Kyushu gdje se nalazi Nagasaki.

U jednom od razgovora s japanskim partnerima u vinarskom poslu, prisjeća se gospodin Rajić, postavilo se pitanje isplativosti uvoza hrvatskih vina u Japan. Bilo je to prije dvije godine prilikom Rajićevog posjeta japanskoj vinariji, pri čemu je kao najveći problem navedena činjenica skupog uvoza i velike konkurencije poznatijih čileanskih, španjolskih, francuskih ili talijanskih vina. Rješenje se, ma kako smiono u zamisli, u svojoj jednostavnosti nametnulo samo od sebe: sadit će se hrvatska autohtona sorta na japanskom tlu! Kontaktiran je profesor Maletić s Agronomskog fakulteta, Zavoda za vinogradarstvo i vinarstvo, koji je potvrdio kako može osigurati dobre uvjete za sadnju autohtonih hrvatskih sorti na novom tlu.

Nakon kemijske analize tla i klimatskih uvjeta u Japanu, profesor Maletić predložio je šest autohtonih sorti za koje tvrdi kako su kompatibilne s japanskim područjem, ali pod uvjetom da se pri sadnji zbog obilnih kišnih perioda prekriju plastenikom. I ne samo to; uz plastenik će biti postavljeni uređaji za izbacivanje vlage i reguliranje temperature kako bi se osigurali što povoljniji uvjeti za sadnju. Nagasaki poput Zagreba ima svega 1.900 sunčanih sati godišnje uz sveprisutnu maglu kojom će biti obavijen budući vinograd, pa ne čudi kako u Japanu čak i uz pomoć tehnologije svoje grožđe špricaju više od 20 puta!

Od šest odabranih hrvatskih odabranih sorti za ovaj projekt, izbor je na kraju reduciran na pet, odnosno na plavac mali, plavinu, pošip, vugavu i maraštinu, a onda su se u priču uključili i drugi.

Prije svih, profesor globalnog biznisa i ekonomije Daisuke Matsushima sa Sveučilišta u Nagasakiju te šef financija u prefekturi Nagasaki Yamagata Koske, koji odlučuje gdje će se ulagati novac iz budžeta prefekture. Njihov je zadatak bio da uspostave veze sa zagrebačkim fakultetom i profesorom Maletićem te svojim dolaskom u Zagreb i Zadar potvrde ozbiljnost cijele priče, kao i dolazak japanskih studenata u Zagreb.

„Kako nemamo agronomski fakultet na našem Sveučilištu u Nagasakiju, doći će tri naša studenta sa studija akvakulture koji u Japanu uče o zaštiti okoliša i uzgoju vodenih organizama. U Japanu će u nemogućim uvjetima morati podizati vinograd, pa će u Hrvatskoj provesti godinu dana kako bi svladali osnove poljoprivrede i vinogradarstva“, kaže profesor Daisuke i ističe drugu bitnu poveznicu Japana i Europe, odnosno dodatnu simboličku vezu u ovoj vinogradarskoj priči.

„Nagasaki je bio središte preko kojega je Japan u srednjovjekovnom razdoblju bio povezan sa svijetom, a njegovom lukom upravljao je isusovački red koji je na japansko tlo donio katoličku vjeru. Iako je katolicizam jedno vrijeme bio zabranjen, prije 400 godina stekao je slobodu i ušao u Japan upravo preko Nagasakija. Kulturno, duhovno, tradicijski i religijski očuvan je upravo u Nagasakiju koji je danas najveći katolički grad u Japanu, a isto tako je nekad kršćanima u Japanu bio poput ulaznih vrata. To je za nas velika obljetnica, a kako nas povezuje ista religijska kultura i sada ova priča o hrvatskim vinima, simbolika je veoma snažna“, ponosno ističe profesor iz Nagasakija. Poput Yamasaki, i Daisuke je optimist kada je riječ o samom projektu:

„Vjerujem kako će finalni proizvod cijelog ovog projekta biti vino jednako kvalitetno kao i ono u Hrvatskoj, a sve to treba dodatno produbiti povezanost i prijateljstvo između Nagasakija i Hrvatske“, zaključuje. Uloga njegovog partnera s kojim je došao u Hrvatsku iz Japana, gospodina Yamagata kao predstavnika službene prefekture Nagasaki, ponešto je drukčija. Iz budžeta prefekture u projekt se treba uložiti određena svota kako bi japanski studenti došli u Hrvatsku, odnosno kako bi se podignuli plastenici s pripadajućom opremom.

„Zadovoljan sam svime što sam vidio u Hrvatskoj, pa i ja vjerujem u uspjeh ovog projekta koji će donijeti prvo hrvatsko-japansko vino“, uvjeren je Yamagata. A to je zapravo samo početak priče, jer poslovni uspjeh prema visokim etičkim standardima poslovanja u Japanu uvijek traži nadogradnju u duhu gajenja prijateljstva. Iz tog je razloga upravo iz „Memolead Group“ nastalo Društvo prijateljstva Nagasakija i Hrvatske, kao što je iz njihove vjere u uspjeh pokrenuta cijela ova cijela priča.   

U Japanu će se saditi samo hrvatske autohtone sorte

U posao s vinima u vinariji na otoku Kyushu krenuli su ambiciozno sa sadnjom  internacionalnih sorti, ali kako nisu uspjeli osigurati povoljne uvjete i uspjeh sadnje, priča s europskim ili južnoameričkim autohtonim sortama bila je gotovo zaboravljena sve dok zadarski vinar Rajić nije predložio – hrvatske sorte. 

„Kazao sam im kako u Hrvatskoj postoje vrsni profesori koji mogu predložiti koje bi autohtone hrvatske sorte grožđa mogli posaditi u Japanu. Klimatski uvjeti posve su drukčiji, jer u vrijeme vrhunca dozrijevanja grožđa tamo 45 dana pada kiša“, priča Rajić. Iz tog su razloga podignuti plastenici u kojima se uzgaja grožđe, a nakon što je profesor Maletić prihvatio zadatak odabira hrvatskih sorti, gospođa Yamasaki ga je odvela u Japan gdje je ispitan kemijski sastav tla te je pregledano desetak najpovoljnijih pozicija za vinograd. Iako je postojala ideja oko novog pokušaja sadnje različitih inozemnih sorti, na kraju je odlučeno kako će se ići isključivo s eksperimentalnom sadnjom hrvatskih autohtonih sorti – plavca malog, plavine, pošipa, vugave i maraštine.

„Zaista sam inzistirala na tomu da se prvi put zasade samo hrvatske sorte kako bi cijeli projekt bio isključivo hrvatski i japanski, a s tim su se složili i naši japanski partneri“, ističe Yamasaki.  

Strogi japanski uvjeti za uvoz

Kako u Japanu ne prihvaćaju hrvatske i certifikate Europske unije, ili bilo kakve druge dokumente o standardu, već inzistiraju na prilagodbi takvih dokumenata japanskom standardu, riječ je o vjerojatno najtvrđoj utvrdi za izvozno osvajanje. 

„U startu traže da se mijenjaju i prilagođavaju službeni dokumenti, inače ništa od uvoza. Kako za sadnice naših vinskih sorti, tako primjerice i za čelične vinske tankove koji su upravo iz Požege stigli na carinjenje. Traže primjerke guma koje su na tankovima kako bi ih kemijski analizirali, pa dok vino čeka na tankove njima se nigdje ne žuri. Sve mora biti po njihovim regulama“, priča nam gospođa Yamasaki o strogosti i kontroli svega što iz vanjskog svijeta ulazi u Japan.

„Sadnice su spremne i samo se čeka da se upiše u hrvatske dokumente ono sto u Japanu traže. Tako je to u Japanu“, dodaje.