U ljudskom tijelu postoje receptori koje su znanstvenici kreativno nazvali CB1 i CB2. Njihova svrha je da reagiraju na kanabis i to tako da je CB1 odgovoran za osjećaj užitka, dok CB2 proizvodi terapeutski učinak marihuane.

Unatoč upozoravanju stručnjaka da uzimanjem marihuane otvarate put težim ovisnostima, poput ovisnosti o kokainu ili heroinu, u zadnje vrijeme se čuju drugačija mišljenja kako učestalije uzimanje marihuane ne povlači za sobom uporabu težih droga. 

O marihuani ne možemo govoriti kao o lijeku u pravom smislu te riječi. Neki sastojci ove lake droge djeluju na smanjivanje simptoma nekih bolesti, no mora se uzimati u ograničenim i propisanim količinama. 

Marihuana kao lijek sadrži nekoliko spojeva koji su se pokazali korisnima u liječenju različitih bolesti, odnosno stanja.

Oralni kanabinoidi značajno smanjuju povraćanje i mučninu uzrokovanu kemoterapijom kod bolesnika koji boluju od raka, olakšava bolest kod multiple skleroze, umanjuje simptome poremećaja spavanja, pomaže bolesnicima s kroničnim bolovima, pomaže kod fibromilagije, uspješna je kod bolesnika sa sindromom obstruktivne apneje, tj. prestanka disanja u snu.

Akutna uporaba marihuane poboljšava plućni kapacitet, djeluje kod sindroma anoreksije i kaheksije uzrokovane rakom. Ljekovita je u problemima s crijevima, epilepsijom, olakšava Parkinsonovu bolest, Huntingtonovu bolest, shizofreniju i psihoze. 

Dokazi za većinu ovih pozitivnih svojstava marihuane nisu znanstveno dokazani, ali postoje slučajevi koji potvrđuju pozitivan utjecaj. Do sada niti kod jedne bolesti nije dokazano terapijsko djelovanje marihuane u smislu liječenja same bolesti, već njeno blagotvorno djelovanje u smanjenju nekih od simptoma bolesti kod oboljelih.

Marihuana se u ovim slučajevima primjenjivala kao dodatna terapija tamo gdje primjenjeni lijekovi nisu pomogli. Bez obzira na ljekovitost, marihuana se ipak tretira kao droga i ilegalna je, osim one medicinske koja se može nabaviti putem recepta.