Najbolja zaštita od požara su prevencija i planiranje, kako prostora tako i resursa za gašenje požara, a kvalitetan odabir vrste stabala i ostalog raslinja pri sadnji može utjecati na smanjenje broja požara, priopćio je u četvrtak hrvatski doktor za drveće Fran Poštenjak.

Poštenjak naglašava kako postoje učinkovita rješenja koja se mogu lako uklopiti u prostor oko naselja za smanjivanje ugroze ljudi i imovine od požara.

U požarima najviše stradavaju crnogorične vrste stabala, iako ni bjelogorica nije pošteđena, pogotovo degradirani stadiji makije. Oni ne štete samo nadzemnim, već stradava i površinski organski ostatak te mikroflora i fauna u tlu, koja je važna za kruženje materije, ističe Poštenjak.

Istraživanja pokazuju da prilikom sanacije velikih opožarenih površina treba koristiti pionirske vrste kao što su alepski bor (Pinus halepensis) na prostoru europskog Mediterana i crni bor (Pinus nigra) na području submediterana, zbog sposobnosti brzog razvoja na degradiranim staništima.

Poštenjak pritom upozorava da treba na vrijeme i prema propisima struke obaviti uzgojne radove kako bi se izbjeglo stvaranje gorive mase u mladim sastojinama alepskog bora.

Važno je obaviti konverziju s klimatogenim zajednicama (vrste prilagođene postojećim klimatskim uvjetima) područja koje je izgorjelo. Tako se povećava otpornost šuma na požare i potiču prirodni ciklusi obnove.

Doktor za drveće upozorava da napori mogu propasti zbog lošeg izbora sadnog materijala za pošumljavanje ili vremena za izvođenje radova i sl. Primjerice, kod izrazito položenih terena isplativije je rasuti sjeme, ali kod nagnutih treba posaditi svako stabalce.

Ljude treba educirati o karakteristikama važnijih vrsta stabla, širenju požara i važnosti šuma općenito. Primjerice, alepski bor odličan je izbor nakon požara, ali samo kako bi pripremio stanište za klimatogenu vegetaciju. On sadrži smolu i eterično ulje, lakše gori i spada u grupu pirofita, što znači da se dobro obnavlja na staništima nakon požara, ali prilagodba kojom raspršuje češere negativno utječe na širenje požara.

Najmanje stradavaju pinija, horizontalni i vertikalni čempres, borovice te crnika, oštrika, divlja maslina, lovor, rogač, tršlja, hudika, mirta, zelenika, obična planika, krkavina, vrijes, bušin, ružmarin, kadulja i smilje, navodi Poštenjak.

Na površinama uz objekte preporučljiva je sadnja bjelogoričnih vrsta.

Podaci Državne uprave za zaštitu i spašavanje na kraškom i priobalnom području govore da je lani izgubljeno 19.800 hektara raslinja u 2900 požara. U usporedbi s prosjekom od 2011. do 2015., lani je izgorjelo 2200 hektara manje, no broj požara bio je veći za devet posto.