Uobičajeni strahovi i brige

Neki se strahovi i dječje brige pojavljuju jednostavno i lako pa djeca mogu pričati o njima. Drugi se strahovi skrivaju i o njima se rijetko, ako uopće, govori. Možete pomoći djetetu da izrazi svoje strahove i prevlada ih, prenosi Roditelj.hr .

Uobičajeni strahovi i brige

Odvajanje – Djeca se često boje da će ih roditelji ostaviti u ordinaciji i čekati u drugoj prostoriji. Strah od odvajanja od roditelja tijekom tajanstvenih pregleda najsnažniji je kod djece mlađe od 7 godina, a može biti jednako jak i kod djece od 12 ili 13 godina.

Bol – Djeca se često boje da bi dio postupka ili pak čitav postupak, mogao boljeti. Djeca, posebno djeca između 6 i 12 godina, često strahuju da bi mogli dobiti injekciju.

Liječnik – Ponašanje liječnika plaši neku djecu. Djeca mogu pogrešno protumačiti liječnikovu brzinu, ozbiljnost, koncentraciju kao strogost ili neodobravanje.

Nepoznato – Djeca se u pravilu boje stvari i situacija koje ne poznaju pa tako često strahuju da je problem ozbiljniji nego što im roditelji govore. Neka se djeca boje da im je potrebna operacija ili hospitalizacija; druga djeca znaju strahovati da će umrijeti.

Osim toga, djeca se osjećaju krivima: možda vjeruju da je njihova bolest kazna za nešto što su učinili ili zaboravili učiniti. Takva djeca često misle da su medicinski postupci u stvari njihova kazna.
Kako pomoći

Možete pomoći tako što ćete djecu ohrabriti da izraze svoje strahove. Velika pomoć je da o strahovima govorite jezikom koji djeca savršeno razumiju i koji ne mogu pogrešno shvatiti.

Evo nekoliko praktičnih načina da to učinite:

Objasnite svrhu posjeta – Ako je riječ o redovitom, sistematskom pregledu, objasnite djetetu da je to pregled samo za zdravu djecu. Objasnite mu da će liječnik provjeriti koliko je dijete naraslo te da će mu postaviti neka pitanja da bi bio siguran da raste dobro i zdravo. Objasnite djetetu da će i ono dobiti priliku postaviti pitanja. Ako je pak riječ o odlasku zbog bolesti, objasnite djetetu na miran način da je potrebno otići liječniku da bi se to stanje (grlobolja, temperatura, prehlada…) izliječilo i da bi dijete ponovno moglo ići u park, igrati se s vršnjacima, otići u kino…

Riješite osjećaj krivnje – Ne možete znati osjeća li se dijete krivim zbog bolesti osim ako to dijete izravno ne kaže – a takve osjećaje djeca rijetko izražavaju. Objasnite djetetu razloge odlaska liječniku i mirno, sabrano kažite: „Bolest se događa. Događa se drugoj djeci, događa se odraslima. Srećom imamo liječnike koji nam mogu pomoći da se brzo osjetimo mnogo bolje.“

Ako znate rođake koji su imali slično stanje, recite to djetetu. Ako se sjetite neke vlastite smiješne zgode, ispričajte je. Poneka djeca trebaju liječničku pomoć zbog stanja koja su često predmet ismijavanja vršnjaka. Primjerice, kožne uši, buhe ili nevoljko noćno ili dnevno mokrenje stanja su koja obično izazivaju porugu.

U tom slučaju morate dvostruko više raditi da biste uklonili osjećaje srama i krivnje zbog toga. Imajte na umu da jednostavna podrška nije dovoljna, morate djetetu naglasiti da ono nije krivo za to što mu se događa i da je to problem kod mnoge djece. Ako je dijete završilo kod liječnika zbog nepoštivanja dogovora ili kućnih pravila, mudro je što je moguće mirnije objasniti djetetu da je ozljeda ili bolest sada posljedica takvog ponašanja. Naglasite da odlazak liječniku nije kazna, već jednostavno nastavak djetetova ponašanja.

Objasnite djetetu što može očekivati tijekom rutinskog pregleda.

Objasnite djetetu da će liječnik vjerojatno učiniti nešto od navedenog ili pak sve sa sljedećeg popisa:

Pogledati djetetu usta i ždrijelo (dijete mora jako zinuti)
Pogledati djetetu oči i uši
Poslušati djetetu prsa stetoskopom
Pokucati po trbuščiću ili ga poslušati
Pogledati njegove „privatne dijelove“
Pokuckati mu/joj koljena
Pregledati mu/joj stopala

Objasnite djetetu što može očekivati tijekom drugih pregleda - Ako dijete ide liječniku zbog bolesti ili stanja, možda ni ne znate što može očekivati. Kada dijete naručujete na pregled, pokušajte saznati od liječnika ili od medicinske sestre. Kada je riječ o specijalističkom pregledu, pokušajte pitati svog liječnika opće prakse ili pedijatra.

Važno pravilo glasi: budite iskreni, ali ne brutalno iskreni. Objasnite djetetu da je postupak pomalo neugodan, nelagodan, možda bolan, ali nemojte ulaziti u detalje.

Uvjerite dijete da ćete biti uz njega koliko god ono to bude željelo. Ipak, poštujte granice: vaše prisustvo bit će željeno i dobrodošlo kod male djece i osnovnoškolaca, ali pubertetlije će vjerojatno tražiti da pričekate vani. Sa starijom djecom imajte na umu da im je ponekad jednostavnije s istospolnim roditeljem.

Objasnite djetetu da neki postupci nisu ugodni. Primjerice, vađenje krvi može biti malo neugodno, ali ne traje dugo. Manjoj djeci objasnite da se pri vađenju krvi ne vadi sva krv, nego tek jedna ili dvije čajne žličice. Objasnite djetetu zašto je važno vaditi krv i što se sve vidi u krvi.
Uključite dijete u postupak

Ako nije riječ o hitnoj situaciji, dopustite djetetu da samo opiše svoje simptome. Dopustite djetetu da samo odgovori na pitanja liječnika, nemojte ga ispravljati ili odgovarati umjesto njega. Odnos liječnik – pacijent veoma je važan, a razmislite koliko je vama važno imati povjerenja u svojeg liječnika opće prakse. Isto vrijedi i za vaše dijete, samo što ono želi vjerovati svojem pedijatru.