Oekološkoj poljoprivredi, organski uzgojenim namirnicama i zdravoj hrani danas se često govori. No, čini se da malo koje područje obiluje tolikom količinom dezinformcija i lažnog deklariranja kao ovo

Studija koju je naručio Unesco da bi se otkrilo što otežava brži i efikasniji razvoj ekološke poljoprivrede, pokazuje da su glavni razlozi neprihvaćanje eko-proizvoda od strane velikih trgovačkih lanaca, više cijene, manjak državnih potpora i podrške znanstvenih i savjetodavnih institucija, otežano dobivanje poljoprivrednih kredita te nedovoljna informiranost, piše Vjesnik

Oekološkoj poljoprivredi, organski uzgojenim namirnicama i zdravoj hrani danas se često govori. No, čini se da malo koje područje obiluje tolikom količinom dezinformcija i lažnog deklariranja kao ovo.

Evidentno je da se sve više proizvoda kiti oznakom organsko, no po svojoj prirodi veliki broj njih jednostavno ne može biti organski. Bijelo brašno, bijeli šećer, rafinirana ulja te bijela riža predstavljaju tek prazne kalorije, što je daleko od onoga što organsko znači. No, kako velike prehrambene, ali i kozmetičke kuće uviđaju sve veću popularnost ekološki ili organski uzgojene hrane, ili preparata za njegu, svoje proizvode koji su, primjerice, dobiveni bez upotrebe pesticida automatski nazivaju ekološkim.

Iako su prednosti namirnica uzgojenih na ekološki način brojne, ekološka poljoprivreda nikako da dobije mjesto koje zaslužuje. Studija koju je naručio Unesco da bi se otkrilo što otežava brži i efikasniji razvoj ekološke poljoprivrede, pokazuje da su glavni razlozi neprihvaćanje eko-proizvoda od strane velikih trgovačkih lanaca, više cijene koje su uzrokovane dodatnim naporima u proizvodnji i prilikom plasmana, manjak državnih potpora u obliku subvencija ili stimulativnih mjera, manjak podrške znanstvenih i savjetodavnih institucija, otežano dobivanje poljoprivrednih kredita te nedovoljna informiranost.

U proizvodnji organske hrane koristi se mnogo manje kemikalija nego u konvencionalnoj, pa tako nije dozvoljeno koristiti hidrogenizirane masti, fosfornu kiselinu, umjetne konzervanse i boje, antibiotike, hormone, genetski modificirane proizvode, kao ni tisuće drugih umjetnih dodataka koji su dozvoljeni u konvencionalno uzgojenim namirnicama.

U stručnom časopisu Journal od the Science of Food objavljeni su rezultati četverogodišnje studije koju je financirala Europska unija, a koji pokazuju da voće i povrće iz organskog uzgoja sadrži 40 posto više antioksidansa od konvencionalno uzgojenog.

»Korijeni ekološke poljoprivrede proizlaze iz tzv. biološko-dinamičke poljoprivrede. Njeni začeci sežu na početak prošlog stoljeća, točnije od 1924. godine, kad je u poljskom Koberwitzu dr. Rudolf Steiner pred sedamdesetak poljoprivrednika održao čuveni 'Poljoprivredni tečaj u osam lekcija'.

Njeno osnovno načelo je da poljoprivredno gospodarstvo mora predstavljati harmoničan i što je moguće više zatvoren sustav te biti gospodarski samostojna jedinica. Osnovna razlika između biološko-dinamičke poljoprivrede i ostalih oblika ekološke poljoprivrede je upotreba biološko-dinamičkih preparata i rad s ritmovima, primjerice ritam dana i noći, mjesečeve mijene...«, tumači dipl. ing. agronomije Ksenija Pavleković.

Ekološka poljoprivreda je živa poljoprivreda, to je suradnja s prirodom. Za zaštitu i gnojidbu koriste se sirovine i sredstva ekološkog podrijetla. Sve što se koristi za uzgoj u ekološkoj poljoprivredi moguće je proizvesti na ekološkom gospodarstvu. Bilje uzgojeno na takav način ne sadrži tragove pesticida, nitrata, teških metala, veterinarskih preparata i drugih nepoželjnih tvari.

Činjenica je da su brojne bolesti koje se danas šire u gotovo epidemijskim razmjerima nastale kao rezultat pogrešne, nezdrave, preobilne prehrane.

»Preplavile su nas 'bolesti blagostanja' koje su postale naša svakodnevica. S druge strane, dokazano je da biljke uzgojene prema načelima ekološke poljoprivrede sadrže 28 posto više vitamina C, 18 posto veći relativni sadržaj bjelančevina, 19 posto više šećera, 18 posto više kalija, 10 posto više kalcija, 13 posto više fosfora i 77 posto više željeza«, kaže naša sugovornica.

U ekološkoj poljoprivredi štetočine i korovi ne suzbijaju se kao u konvencionalnoj pesticidima i insekticidima koji onda čine zlo ljudskom zdravlju, nego prikladnim plodoredom, odgovarajućom obradom tla, zaštitom korisnih biljaka i životinja i stvaranjem povoljnijih uvjeta za širenje prirodnih neprijatelja štetočina, uništavanjem izdanaka korova fizikalnim i mehaničkim načinom. Ekološka proizvodnja provodi se na području bez industrijskog onečišćenja okoliša ili s minimalnim onečišćenjem.

»U ekološku proizvodnju može biti uključena jedinica udaljena 50 metara od prometnice na kojoj je prometno opterećenje više od 100 vozila na sat ili 10 vozila u minuti, odnosno udaljena najmanje 20 metara ako je odvojena živom ili drugom ogradom visine najmanje 1,5 metara«, tumači Pavleković.

Mikrobiološki, zemlji su potrebni crvi, gliste, mravi, insekti, a sve u cilju da se dovoljno razvije kvalitetna zemlja koja će pomoći biljci da stvori plod. Intervenirajući na zemlji, čovjek uništava savršenu ravnotežu koja u njoj postoji, narušava temelj rasta biljke i sam sebi nameće potrebu da tretira i listove i plod. Biljka gubi svoje prirodne sastojke te ostaje samo privlačan izgled. Gube se prirodni miris i okus ploda, a ostaju velike, vodenaste stanice koje mu daju volumen i težinu.

»Tlo tretirano samo umjetnim gnojivima postaje mrtvo. Žalostan je vrt u kojem nema gliste, puža, mrava, leptira...«, zaključuje naša sugovornica.

Trend ekološke poljoprivrede sve rašireniji
Iako se ekološka poljoprivreda u Hrvatskoj razvija, još je malo poljoprivrednika koji su se spremni boriti s brojnim birokratskim procedurama, velikim ulaganjima i relativno skromnim financijskim blagodatima koje im ovakva poljoprivreda isprva donosi. Još je manje onih koji su spremni ići i korak dalje i svoju poljoprivredu temeljiti na biološko-dinamičkom uzgoju. Takvi se mogu nabrojati na prste jedne ruke. Zakon o ekološkoj poljoprivredi koji je donesen 2001., kao i pripadajući pravilnici, teži poticanju poljoprivrednika u ekološkoj proizvodnji. No tek je 0,68 posto od ukupnih obradivih površina u Hrvatskoj pod ekološkim uzgojem. Prosjek Unije je oko 10 posto.
»Ekološki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja ne može u dogledno vrijeme nadomjestiti uobičajenu proizvodnju, no može povećati vrijednost izvoza, raznovrsnost turističkih usluga i asortimana na našem tržištu. U svijetu je trend ekološke poljoprivrede sve rašireniji, što pokazuju i podaci da je godišnja stopa rasta poljoprivrednog eko-sektora u Europi između 30 i 35 posto«, tumači Pavleković.