Kad su u pitanju vaš um i tijelo, to što ste perfekcionisti može imati o dobrih i loših strana

Po definiciji, perfekcionisti teže k najboljem, pokušavaju rasturiti na ispitima, briljirati na poslu, odgojiti savršenu djecu. Možda ste pomislili da se isto može reći za njihovo zdravlje - obzirom da u svemu žele biti naj, logično je da su na neki način i modeli idealnog zdravstvenog stanja i mentalnog sklada. Ali novo istraživanje ukazuje na to da ovaj, možemo reći, poremećaj ima dva lica. Postići savršenstvo je nemoguće, ali njemu stremiti može biti poticaj za poboljšanje zdravlja (perfekcionist će vježbati, voditi zdrav život, pravilno se hraniti). No upravo u tome se i nalazi problem. Perfekcionisti sve obavljaju vrlo revno da ih i najmanja pogreška može slomiti; taj mentalni pritisak da sve mora biti idealno iznimno je naporan, a odbijanje tuđe pomoći ili ustručavanje da je zatraže ustvari samo pokazuje kako su sve samo ne savršeni. Nadalje, istraživanja su pokazala da perfekcionizam ima veze s lošim tjelesnim stanjem i povećanim rizikom od smrti. Ali pravo analiziranje odnosa između perfekcionizma i zdravlja tek je u povojima. Pa ipak, nekoliko stavki je poznato.

 

Dok se jedni trude usavršiti tek u ponekim životnim aspektima, pravi perfekcionisti dolaze u općenitom formatu, odnosno u svemu što rade (štogod to bilo) žele biti najbolji i savršeni, objašnjava Gordon Flett, profesor psihologije pri Sveučilištu York iz Kanade za LiveScience. On kaže da je sasvim prirodno da želimo biti što bolji u onome što nam je važno, kao što je recimo posao. Ali ne želite da perfekcionist te iste standarde primjenjuje na članove obitelji kako bi ih mogao na temelju njih vrednovati jer to samo donosi dodatni stres za sve. Perfekcionizam, dakle, ima pozitivnu stranu (određivanje visokih standarda samima sebi) i negativnu stranu (sumnje i briga oko pogrešaka i osjećaj da ste pred drugima pod pritiskom da morate biti savršeni u svemu). Na temelju te 'dvoličnosti' znanstvenici su podijelili ljude na pozitivne i negativne perfekcioniste, odnosno na one koji od te osobine imaju ili nemaju koristi iako još nitko nije sasvim siguran postoje li zaista pozitivni perfekcionisti obzirom da sam perfekcionizam, kako je već spomenuto, uvijek ima svojevrsnu sjenu negativnosti koja ga konstantno prati.

Prema riječima Patricie DiBartolo, upravo je u tome paradoks perfekcionizma - neki ljudi imaju visoke standarde, ali u objektivnom smislu mogu biti vrlo disfukncionalni u obitelji, u svakodnevnim poslovima, u kontekstu zdravlja i tako dalje. Profesorica psihologije sa Smith Collega kaže kako perfekcionisti, na primjer, nerijetko napuštaju fakultet jer su toliko opsjednuti savršenošću da vrlo brzo uviđaju kako ju je nemoguće provesti u djelo pa odustaju.

Neka istraživanja proučavala su životni vijek u odnosu na perfekcionizam. Ali malo je onih koja su proučavala utjecaj na zdravlje. Ukratko, Fry je s kolegama učinio i jedno i drugo - tijekom 6,5 godina pratio je 450 ljudi u dobi og 65 godina ili više. Sudionici su ispunili upitnike s ciljem da procijene vlastitu razinu perfekcionizma. Oni s visokom razinom imali su 51 posto više šansi da umru prije onih koji su od sebe imali manje očekivanja. Istraživači su za taj rezultat okrivili stres i tjeskobu, neizbježne suputnike perfekcionista. Ali kad su pogledali kakav učinak perfekcionizam ima na osobe s kroničnim bolestima (logika nalaže da će stanje biti još gore), istraživači su otkrili upravo suprotno. Bolesnici su zahvaljujući perfekcionističkim sklonostima imali 26 posto manje šansi da umru prije vremena (tijekom 6,5 godina proučavano je 385 pacijenata s dijabetesom tipa 2), a to samo pokazuje da je problematika puno kompleksnija nego što se čini.

Zato su potrebna daljnja istraživanja kako bi veza zdravlja i životnog vijeka s perfekcionizmom bila kristalnija, upozorava na kraju Fry.

Više na Metro-portal.hr