Ono što je kratkoročno dobro, a to je da se mogu osloniti na nekoga, ipak nije dugoročno rješenje, kaže Anđelko Akrap, profesor s katedre za demografiju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu

Sve više mladih ljudi u Hrvatskoj ostaje u roditeljskom domu ili se nakon pokušaja samostalnog života u njega vraća. Na to ih najčešće natjera teška gospodarska situacija. Sociolozi ih nazivaju 'bumerang' djecom.

Kristina, 28-godišnja majka djeteta starog godinu dana, nakon dvije godine podstanarstva, sa svojom se obitelji odlučila vratiti roditeljima. Razlog je bio isključivo financijski.

"Nakon dvije godine plaćanja podstanarstva i previsokih računa, muž i ja smo shvatili da je to bacanje novca u vjetar i odlučili se privremeno doseliti mojim roditeljima, a novac koji smo ranije davali raznim najmodavcima stavili smo sa strane i stvarno uštedjeli", objašnjava Kristina za portal Crozilla.com.

Anđelko Akrap, profesor s katedre za demografiju pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kaže da Hrvatsku muči niz problema koji su i bez gospodarske krize dugo prisutni, kao što je nemogućnost mladih da si osiguraju stambeno pitanje i nemogućnost stalnog zapošljavanja.

"Negativna je strana dugog ostajanja u roditeljskom domu, ali i povratka u roditeljski dom nakon odlaska, bilo zbog financijske prirode, bilo zbog krize u braku, odgoda osamostaljenja.

To može biti samo trenutno rješenje problema jer se pokazalo da život s roditeljima onih koji imaju svoju obitelj nije baš dobra odluka. Roditelji se miješaju u brak svoje djece, a to ne vodi dobrome. Hoću reći, ono što je kratkoročno dobro, a to je da se mogu osloniti na nekoga, dugoročno nije rješenje", kaže profesor Akrap.

Budući da su prisiljeni živjeti na grbači svojih roditelja, "bumerang" djeca više ne plaćaju visoke stanarine i režije, nego ih u većini slučajeva s roditeljima dijele popola. Prednost ovakvog života svakako je ušteda, no zato je privatnost potpuno zanemarena.

Profesor Akrap, koji je zajedno s Ivanom Čipinom proveo istraživanje "Socijalitetni sterilitet u Hrvatskoj – Zašto smo neoženjeni i neudane?" tvrdi da su rezultati pokazali da je dugo ostajanje kod kuće ili povratak u obitelj osobito izražen u Italiji i Španjolskoj. Kao pozitivnu stranu ovog fenomena prof. Akrap navodi mogućnost oslanjanja na roditelje u nekim teškim životnim situacijama, poput rastave braka ili u slučaju bolesti.

Ovakvi se slučajevi ne događaju samo kod nas, problem je rasprostranjen po cijelom svijetu. Američki mediji mnogo govore o ovom problemu, a prema njihovim istraživanjima procjenjuje se da oko 80 milijuna kućanstava funkcionira po principu suživota već odrasle djece i roditelja, piše portal Crozilla.com.