Isključi TV, odmakni knjigu i novine i posveti se samo svom obroku

Dok jedeš sjedi uspravnih leđa, svaki zalogaj prožvači 35 puta i pritom ne zaboravi  disati, savjetuje makrobiotički zdravstveni savjetnik Zlatko Pejić, autor i voditelj seminara "Umijeće jedenja i biološka efikasnost" koji se u sklopu Makronovine Akademije življenja održava u subotu 27. studenog

Suvremeni čovjek sustavno zapušta svoje izvorne sposobnosti! Pri čemu stvara i koristi mnoge surogate, vrste nadomjeska, te stvara suplementaciju života ne računajući na moguće posljedice. Jedna od izvornih sposobnosti koje se sustavno zanemaruje svakako je umjeće jedenja.

Ako samo ovlaš analiziramo pristup prehrani i hranjenju modernog čovjeka vidjet ćemo da su kriteriji kvalitete namirnica jako nisko i teži se što jeftinijoj namirnici - što znači i manje kvalitetnoj. 

Stav prema hrani sveden je na to da ispunimo prazninu koju zovemo želudac, da budemo siti, a pri tome zanemarujemo potrebe cijelog tijela.

Nadalje, proces jedenja sve više liči na usisavanje hrane nego li na smireno i dugo žvakanje svakog zalogaja. Pa upravo kod ovog posljednjeg bi se i zadržali.

Žvakanje zalogaja podrazumijeva dvije aktivnosti – samo žvakanje, ali i paralelno disanje. Danas to izgleda ovako: čovjek brže bolje prožvače zalogaj da bi uspio udahnuti zrak nakon progutanog zalogaja. Da li je to zbog toga što inače diše na usta pa je onda nemoguće i žvakati i disati na isti otvor ili su mu možda dišni kanali u nosu začepljeni?!

Kako bilo da bilo, jedno od osnovnih pravila je da dobro žvačemo, dugo žvačemo i pri tome dišemo, naravno kroz nos.

Unošenjem adekvatne količine kisika pospješujemo daljnje apsorpcije hrane u tijelu. Samo žvakanje je proces. Između ostalog proces kojim se dobro usitnjava hrana, jer u daljem slijedu hrana prolazeći kroz organizam nema prilike naići na zube.

Usitnjenost hrane je bitna, jer će se time izbjeći lučenje dodatne količine kiseline i enzima u želudac u svrhu razgradnje velikih komada zalogaja i time se spriječavaju ozlijede želučane sluznice i stjenke želuca. 

 

Važna je i činjenica da žvakanjem pokrećemo kosti lubanje. Time ostvarujemo bolju prokrvljenost i hranjenje mozga, a ako smo pri tome i disali, tada i na toj razini imamo bolji efekt.

Ono što ima snažan korektivni utjecaj i dodaje kvalitetu zalogaju je lučenje pljuvačnih žlijezda koje u hranu unose lubrikante, enzime (ptialin), hormone, limfocite i slično.

Taj doprinos zalogaju je svojevrsno prerađivanje te priprema za dalje protokole i "hosting". Kada zalogaj dođe u probavni trakt – on nije stran, a i većim dijelom probava je krenula!

Ovim se postupcima sprečavaju ozlijede jednjaka, crijeva, želuca, pospješuje se apsorpcija i resorpcija, dobiva se veća količina energije, a zalogaj dobiva i ljekoviti aspekt – ima protuupalni utjecaj! Svakako je važno što se time uspješnije održava i biokemijski balans u organizmu, piše zdravakrava .