Kraljevsko vjenčanje stoljeća pompozno je otvorilo svadbenu sezonu u kojoj će ih, kazali su nam insajderi, biti za čak 40 posto više negoli prethodne, recesijske godine

Tu statistiku potkrepljuju povratnom informacijom dobivenom od potencijalnih mladenaca, koji su im još lani objasnili da će radije malo pričekati negoli imati preskromno vjenčanje. Kriza je možda potakla i trend u kojemu sve mora biti raskošnije, počev od najvažnije sporedne stvari najsvečanijeg dana - vjenčane haljine.

Vesna Sposa, vlasnica istoimene modne kuće čije su svečane haljine osvajale titule najljepših na izborima za Miss svijeta, specijalistica je za vjenčanice i pripadajući aksesoar.

'Ne postoji 'out' što se tiče vjenčanja jer tradicija je ta koja diktira kult bijelih krinolina. Tako je nekome 'out' ono što je drugome 'in' i tu ne smijemo nikoga povrijediti. No Hrvatice definitivno prate modne trendove, čak i više nego Talijanke ili Parižanke, što ne iznenađuje jer naša je tradicija da svaka mladenka na svoj dan bude najljepša. Što se tiče krize, nije se uopće gledalo da budžeti za haljinu budu manji, ali su se vjenčanja mahom odgađala za 2011. godinu. Zato sad, točnije od dana kraljevskog vjenčanja, kreće 'inflacija' svadbi i trajat će do konca jeseni. U usporedbi s prošlom godinom kod matičara će svoje veze okruniti brakom čak 40 posto više parova! Što se tiče vjenčanica, mi smo jedina domaća kuća koja svake godine proizvodi vlastitu kolekciju. Tendencije za sezonu 2011/2012. kod nas su haljine u svijetloj bež boji ili, kako je vani zovu, off-white. Od materijala koriste se nježni svileni šifoni koji ističu senzualnost mlade ili čipka, kao sinonim za romantiku. Krojevi su ležerni, neopterećujući i lako nosivi.

Jako je popularan najam, koji stoji od pet i pol do šest tisuća kuna, dok se cijene za kupnju, kod onih desetak posto mladenki koje gaje tradiciju da ta haljina ostane kod njih, kreću od sedam do 12 tisuća kuna. Mladenke istančana ukusa koje, pak, žele kreacije glasovitog Elieja Saaba ili Valentina, više ne moraju potegnuti do Milana jer njihove oprave mogu naći i kod nas. Njihov najam u nas je devet tisuća kuna, dok u prodaji stoje 46 tisuća kuna. Od dodataka, 'in' su definitivno velovi obrubljeni čipkom, koji dosežu duljinu i do pet metara, pa se vuku iza same vjenčanice. Nisam primijetila nikakvu razliku između anonimnih i poznatih mladenki, izuzev što potonje ponekad mogu dublje posegnuti u džep. Za vjenčanja u egzotičnim krajevima obično krojimo minice ukrašene perjem i Swarovski kristalima, dok je najzanimljiviji zahtjev koji sam imala bio da sašijem haljinu u kojoj će mladenka moći skočiti u more i biti lijepa za podvodno fotografiranje. Tako je i bilo jer šifon koji je lebdio od nje izgledao je naprosto senzacionalno', ispričala nam je Vesna Sposa.

S njom se u globalu slaže i njezina kolegica, vlasnica salona Hera, Irina Kliček Garašić.

'Uzevši u obzir uvozne i naše dizajnerske vjenčanice, ove godine hit je bijela boja i princess kroj, s mnogo tila i Swarovski kristala, a dosta je tražena i makrame francuska čipka. Klasične haljine uvijek idu, ali ove godine najtraženije su vjenčanice u Barbie stilu, voluminozne krinoline, jer svaka curica mašta da na jedan dan bude princeza. A kad će to ostvariti, ako ne na svadbi? Imala sam svakojake zahtjeve, primjerice za haljine u kojoj će mlada moći jahati konja, vjenčati se u špilji i pod morem, kao i da načinim etno vjenčanicu za jednu slavonsku svadbu u starinskom stilu, od ukrasa do dolaska u kočiji. Od aksesoara, ove godine ponovo su aktualne tijare, koje su s trona skinule ukosnice, te što dulji velovi. Slažem se u potpunosti da je sad 30 do 40 posto više vjenčanja u usporedbi s lanjskom godinom. No kriza je, srećom, na odlasku, pa se osim raskošnih oprava prave i vjenčanja za više ljudi, a koliko čujem od mladenki, in su hoteli Antunović i Westin', rekla nam je Irina Kliček Garašić.

'Modu kod vjenčanja ne treba slijediti, već ono što voliš ili prepoznaješ kao lijepo', smatra akademski slikar Saša Šekoranja, koji je svojedobno osmislio i Priručnik za vjenčanja, u kojemu zaručnicima do zadnjeg detalja nudi upute vezane uz pripreme za najsvečaniji dan, kao svojevrsni svadbeni šalabahter 'od igle do lokomotive'. No, ono s čime se najviše bavi u svojoj cvjećarnici blizu zagrebačkog Britanca su vjenčani buketi.

'Bitno je da je mali, praktičan i da ne zauzima mnogo mjesta. Protivnik sam ideje da se za nj naručuje kojekakvo cvijeće iz Nizozemske jer mnogo je ljepše da bude od sezonskoga: sad su, recimo, in đurđice i drugi pupoljci svibanjski. Inače, naklonjen sam intimnijim vjenčanjima za prijatelje i rodbinu, na kojima se mladenka neće osjećati kao natapirana glupača. I svakako, za ležernost.

Recimo, da ljudi odu na izlet s najbližima i usput se ožene. Tu nije u prvom planu ni cvijeće, ni torta, ne mora tu biti mnogo duša, da se to 'vidi', bitnije je što nam u životu znače ljudi koje smo pozvali. Najvažnije je da se veselimo i budemo prirodni', zaključio je Saša Šekoranja.