Kako se bližio današnji dan, koji bi prema najavama kalifornijske kršćanske sekte okupljene oko radijske postaje Family Radio Worldwide trebao biti posljednji, tako se svijetom, osobito njegovim virtualnim dijelom, širilo uobičajeno predapokaliptično uzbuđenje.

Poslanici čelnika sekte, ratnog veterana Harolda Campinga (89), prvo su mjesecima lijepili velike postere upozorenja širom SAD-a. No uvjereni da je Isus spasitelj sviju, da je iznad nacionalnih denominacija, te da je njihova interpretacija Biblije baš ona prava, krenuli su upozoriti i ostatak svijeta.

Iako se radi o majušnoj američkoj sekti, obavili su prilično uspješan posao - čulo ih se uzduž i poprijeko. Na ulicama Manille ostavili su glasnice dovikujući proročanske poruke, internet odavno bruji raspravama je li pravi 21. svibnja 2011. ili 21. prosinca 2012., a u našem susjedstvu u Makedoniji policija je prije par dana na informativni razgovor privela skupinu autora mesijanskih letaka i plakata koji su preplavili zemlju. Sve ovo može se činiti smiješnim, no postaje malo ozbiljnije kada vam klinac dođe iz škole i kaže: 'Tata, jel znaš da će za dva dana biti potres koji će sve sravniti sa zemljom?'

Čemu toliko uzbuđenje?

Najave sudnjeg dana nisu rijetkost. Samo u 2000. godini bilo ih je prognozirano više desetaka. One su bile popularne i prije Krista, a osobito su to postale nakon njega.

Ideja o kraju svijeta sastavni je dio svih većih religija. No u nekim istočnjačkim učenjima poput budizma i hinduizma trenutak u kojem se svijet uništava nema neki osobit značaj jer se duhovni razvoj odvija kroz niz života u procesu reinkarnacije, čak kroz niz stvaranja i uništenja Zemlje i svemira koji traju milijardama godina, tijelo u kojem živimo nije isto ono u kojem bi trebali nastaviti onozemaljsko postojanje, prosvjetljenje i oslobođenje od materije mogu se ostvariti u bilo kojem trenutku u bilo kojoj od egzistencija, za ulazak u duhovni svijet ne treba čekati sudnji dan, a ne postoji ni vječni pakao niti konačna presuda.

S druge strane u judeokršćanskoj tradiciji, odnosno u židovstvu, kršćanstvu i islamu sudnji je dan trenutak ponovnog dolaska mesije, dan SUDA u kojem će vjernici dobiti potvrdu ispravnosti i snage svoje vjere te nagradu za sve svoje žrtve i napore, u kojem će nepravde biti ispravljene, a zločinci i nevjernici kažnjeni - bog osobno kaznit će sve one koji su izbjegli osudu za nedjela za života, baš kao što će nagraditi sve one koji nisu dobili nagradu za svoje kreposti i vjeru. To je dan izravnog susreta s bogom koji svaki vjernik čeka pa je prirodno da bi ga volio doživjeti još za života. Primjerice u islamu je posljednji dan peti temelj vjerovanja koji ne smije zanijekati niti jedan iskreni vjernik - onaj tko ga zaniječe, ne može reći da je vjernik makar vjeruje u sve druge islamske propise.

Sudnji dan nigdje u svetim spisima nije najavljen nekim jasno određenim datumom, međutim, mnogi vjernici smatraju da ih bog ne bi ostavio bez tako važne informacije pa su uvjereni da ga je najavio u nekom šifriranom obliku. To je ujedno i dobar poticaj da svaki dan žive kao da je posljednji.

Zanimljivo je da u posljednjih četiri desetljeća ideja o apokalipsi ponovno privlači sve više pozornosti. Jedan od razloga tome svakako je činjenica da se čini kako su stvari nepopravljivo upropaštene - često se govori kako će uskoro biti iscrpljeni izvori energije, politički sustavi su istrošeni, okoliš zagađen, vrste izumiru, a ekonomija je ozbiljno uzdrmana. Sve ovo budi želju za bijegom iz razorenog svijeta, a istovremeno se dobro uklapa u predodžbu o uznemirenjima posljednjih dana.

Naravno, treba imati na umu da je danas pod utjecajem new agea popis izvora i literature iz koje se mogu crpiti prikladni datumi značajno proširen. Tako mnogim suvremenim vjernicima primjerice nije problem prihvatiti da bi biblijski sudnji dan mogao biti najavljen majanskim kalendarom, a film katastrofe '2012' svojevrstan dokumentarac.

Kako je Camping došao do svojeg datuma?

Moguće je da je Campinga, koji je još 1994. najavljivao sudnji dan, na traženje novog datuma dodatno nadahnula činjenica da su oči milijuna vjernika u svijetu već duže vrijeme uprte u majanski kalendar. U toj potrazi vodio se jednostavnom matematikom - bilo je dovoljno malo zbrajanja, oduzimanja i množenja važnih biblijskih nadnevaka.

Camping u svojoj knjizi ističe da su životinje i ljudi u vrijeme biblijskog potopa 4990. prije Krista imali sedam dana da stignu do Noine arke. No on smatra da je u toj biblijskoj epizodi bog zapravo cijelom čovječanstvu simbolično poručio da ima sedam dana da se pripremi za spasenje. Budući da se u stvaranju jedan dan smatra ekvivalentom 1000 godina te da u drugoj Petrovoj poslanici piše da je pred bogom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan, guru je zaključio da su ljudi dobili 7000 godina da se pripreme za apokalipsu. Kako je Noa poruku primio 4990. prije Krista, slijedi izračun 7000 - 4990 = 2010. Naravno, tome valja dodati jednu godinu jer nulta godina ne postoji. Budući da se potop dogodio 17. dana drugog mjeseca 4990. prije Krista, što prema biblijskom kalendaru odgovara 21. svibnju, zaključak je da nam smak svijeta stiže danas.

Neki smatraju da bi Camping, ako danas sve prođe bez većih kataklizmi, nakon druge pogreške konačno trebao podnijeti ostavku. Kako ima 89 godina bilo bi i vrijeme.

No guru ističe da 21. svibnja treba uzeti tek kao početak uznesenja, uvod u razdoblje tijekom kojeg će potresi harati Zemljom, a vjerni biti uzdignuti na nebo. Cijela priča završit će točno pet mjeseci kasnije jer u Otkrovenju piše: 'Bit će mučeni pet mjeseci'. Dakle, ne očekujte da će sve već danas biti gotovo.