Svi se trebaju povremeno dobro isplakati - čak i snažni igrači američkog nogometa. Ovo je zaključak novog istraživanja koje je pratilo utjecaj pritiska okoline na emocionalni život sportaša.

Istraživanje je pokazalo da oni igrači američkog nogometa koji misle da je nakon izgubljene utakmice u redu plakati, imaju veće samopoštovanje nego 'čvrsti' muškarci za koje su suze nedopustive. Osim toga, igrači koji su pokazivali fizičku prisnost prema svojim suigračima su sretniji, prenosi net.hr

Cilj studije bilo je uočiti kako spolni stereotipi o plakanju utječu na igrače te kako njihovo mišljenje o emocijama koje iskazuju na terenu utječe na druge aspekte njihovog života.
U istraživanje su uključili 150 igrača američkog nogometa na dva sveučilišta. Sudionici su u prosjeku bili stari 19 godina.

Studenti su čitali scenarij o igraču po imenu Jack koji plače nakon utakmice. Priča je imala različite završetke: Jack je malo zaplakao nakon izgubljene utakmice, malo zaplakao nakon pobjede, dugo plakao i jecao nakon izgubljen utakmice i dugo plakao i jecao nakon pobjede.

Studenti su u pravilu mislili da je pustiti koju suzu nakon izgubljene utakmice prikladno za igrača. Međutim, jecanje i duže plakanje nisu prihvaćali kao normalnu reakciju. Na pitanje kako bi oni reagirali, studenti su češće odgovorili da bi tek kratko zaplakali.

'Još 2009., novine su vrijeđale igrača Sveučilišta Florida, Tima Tebowa, jer je plakao na klupi nakon gubitka velike utakmice, nazivali su ga i pogrdnim imenima,' kaže Y. Joel Wong, voditelj istraživanja i psiholog na Sveučilištu Indiana.

Tko je sretniji?

U drugom eksperimentu, 153 igrača je odgovaralo osjeća li pritisak okoline koji od njih zahtjeva da pokazuju snagu i natjecateljski duh te odaju malo emocija i naklonosti pred drugim muškarcima. Iste mladiće ispitali su i o tome koliko su sretni i zadovoljni svojim životom.Rezultati su pokazali da igrači nogometa doista osjećaju pritisak okoline da se ponašaju u skladu sa stereotipima o muškoj snazi i suzdržavaju od emocija. Istovremeno se pokazalo da su igrači koji ne pokazuju naklonost prema suigračima manje sretni od onih koji slobodno pokazuju naklonost.

 

'Igrači koji su smatrali da je Jackovo plakanje prikladna reakcija, imali su veće samopoštovanje. Za razliku od njih, oni koji su smatrali da je Jackovo plakanje neprikladna reakcija, a ipak bi sami vjerojatno plakali u takvoj situaciji, imali su niže samopoštovanje,' piše u studiji objavljenoj u stručnom časopisu Psychology of Men&Masculinity.