Ovo je nekoliko najvažnijih savjeta kako izbjeći moguće poteškoće u prvoj godini.

Mišljenje, i preporuka Gine Ford, britanske autorice bestseler priručnika o njezi djece i roditeljskim metodama 'Sretna beba' u izdanju nakladničke kuće Znanje da u prvim danima djeca mogu ostati budna najviše dva sata. To ne znači da trebaju biti budna dva sata. Ako dijete lako zaspi navečer i poslije noćnih dojenja, no danju može stati budno samo otprilike jedan sat, očito je riječ o djetetu koje treba više sna. No ako teško zaspi navečer ili nakon dojenja usred noći, a isključili ste mogućnost gladi, valja postupno produljivati razdoblje budnosti svakih nekoliko dana po nekoliko minuta, dok ne bude moglo rado dulje ostati budno i bolje spavati noću.

Preporučuje se da djeci omogućite do 25 minuta na prvoj dojci, a ne da moraju biti 25 minuta na dojci. Ima djece koja su vrlo učinkoviti sisači, pa cijeli podoj posišu brže. Ako dijete dobiva na težini i lako zaspi danju i noću, ne morate se brinuti koliko je dugo na dojci. No ako je nezadovoljno između obroka i teško uspijeva zaspati, moguće je da ne posiše sve. Pokušajte mu ponuditi dojku neposredno prije spavanja. Bude li tada lako zaspalo, možete biti prilično sigurni da je uzrok glad. Da to ispravite, preporučila bih vam da s patronažnom sestrom provjerite tehniku dojenja. Kada ste sigurni da je to u redu, morate provjeravati da doista guta, a ne samo da siše. Vrlo mala djeca, koja dugo sišu umjesto da se hrane, mogu se vrlo brzo umoriti i odvojiti se od bradavice prije nego što posišu cijeli podoj.

U prvim danima uvijek morate pretpostaviti da dijete plače jer je gladno i podojiti ga. Zapamtite, kada se govori o hranjenju svaka tri sata, računa se od početka jednoga hranjenja do početka idućeg. To znači da između obroka postoji dvosatni razmak. Usto, ako je uistinu gladno prije preporučena vremena hranjenja, uvijek ga treba nahraniti. No ako traži jesti mnogo prije preporučena vremena za svoju dob, trebali biste saznati zašto. U djece koju se doji uzrok je najčešće to što majka stvara premalo mlijeka ili dijete ne posiše dovoljno. Ako ono hranjeno bočicom ne uspijeva izdržati tri sata između obroka, pitajte patronažnu sestru pojede li dovoljno za svaki obrok.

Ne prelazite na raspored za iduću dob dok dijete ne pokaže znakove da je spremno dulje biti budno i izdržati dulje između dvaju obroka. Katkada se dogodi da dijete, ovisno o svojim potrebama, bude između dvaju rasporeda. Zbog toga će možda spavati prema jednom rasporedu, a jesti prema drugom, ili obratno, no to je u redu.

Upamtite, svrha je rasporeda uspostava zdravih, dugoročnih navika spavanja i hranjenja. Dijete će spavati cijelu noć čim za to bude tjelesno i duševno sposobno. Ne biste trebali pokušavati postići to prebrzim smanjivanjem ili ukidanjem obroka.

Kako biste izbjegli prerana buđenja ujutro, vodite računa o tome da mu u prvim danima dajete dovoljno obilan obrok kada se noću probudi, kako bi moglo odspavati gotovo do 7 sati. Usto, kada počne spavati do 5 ili 6 sati, ne biste ga dugo trebali ostavljati samo da vidite hoće li se samo ponovno uspavati. Dijete koje se navikne biti budno između 5 i 7 sati, bez obzira na to koliko dugo, mnogo će vjerojatnije imati dugoročni problem ranojutarnjeg buđenja nego dijete koje brzo pojede i ponovno zaspi.

Promo Važno je i da ne skraćujete njegovu budnost u vrijeme kasnovečernjeg obroka, dok ne bude redovito spavalo gotovo do 7 sati. Navrši li tri mjeseca i ne spava do gotovo 7 sati, treba podijeliti kasnovečernji obrok i držati ga dulje budnim u to doba. Prema mojem iskustvu, podjela obroka sasvim maloj djeci gotovo uvijek pomogne da noću dulje spavaju. Starijoj dojenčadi koja se budila u 5 sati pomoglo je da spavaju gotovo do 7 sati. Najmanje tjedan dana treba da bi se ustalio. Za uspjeh podijeljena obroka važno je da dijete budite najkasnije u 21.45 i da ga držite posve budnim cijelo preporučeno vrijeme.

Dojenčetu starijem od šest mjeseci koje više ne jede kasno navečer i počelo se buditi između 5 i 6 sati, no ne zaspi ponovno za deset do petnaest minuta, treba ponuditi hranu čak i kada uzrok nije glad. Moje je iskustvo kako je hranjenje djeteta čim se probudi najbrži način da se izbjegnu dugoročna ranojutarnja buđenja. U dobi u kojoj se uvodi kruta hrana ranojutarnja buđenja obično su posljedica previše dnevnoga sna. Djetetu koje se rano budi vrlo je teško smanjiti količinu dnevnoga sna, pa mu nudim hranu jer mu ona, za razliku od dude varalice ili milovanja, omogućuje da ponovno usne.

Kada dijete bude spavalo bolje između 5 i 7 sati, postupno pomaknite spavanje u 9 sati na 9.30 i skratite ga na trideset minuta. To će vam omogućiti da spavanje u vrijeme ručka pomaknete na 12.30 i ukinete popodnevno spavanje, ako ga je bilo. Kada dijete bude manje spavalo danju, vjerojatno ćete primijetiti da je samo počelo spavati gotovo do 7 sati i prestalo jesti rano ujutro. No ako do gotovo 7 sati spava najmanje dva tjedna, a još ga hranite između 5 i 6 sati, možete mu početi davati manje mlijeka. Kada dođete do toga da ga već i vrlo mala količina uspava, ukinite taj obrok i pustite ga da se samo uspavljuje.