Do Pustinje Blaca može se stići iz više smjerova, ali uvijek i samo pješice. Put kojim su stoljećima gazile mazge i konji i danas je jedina veza sa svijetom...

Muzej i samostan, Pustinja Blaca na otoku Braču jedinstveni je spomenik kulture čiji počeci datiraju iz polovine 16.stoljeća. Nalazi se u podnožju ogromne izolirane stijene, na južnoj strani otoka, između Bola i Milne, na području današnje općine Nerežišća.

Brijegovi koji vode prema blatačkoj dolini su veoma strmi i kameniti, ispunjeni samim klisurama, pećinama, špiljama i jamama.

Upravo u jednoj od tih špilja na strmoj prodolini utemeljitelji Pustinje Blaca , poljički svećenici glagoljaši  bježeći od Turaka sredinom 16.stoljeća , našli su svoj stan koji se ubrzo razvio u pustinjački samostan. Prve skromne gradnje tijesno su se povezale s pećinama i koristile njihov prostor i zaštitu, a uz strmu hrid ubrzo su se naslonile i prve stambene kuće.Upravo u pećini zagrađen je prvi prostor za boravak ljudi i zaklon stoke te spremište za hranu i vodu. Zatim su građene i dograđivane kuće.

Posjetitelji mogu doći automobilom iz Nerežišća, preko područja Vidove gore do predjela Dragovode, a onda trebaju pješačiti oko pola sata do Blaca. Do muzeja i samostana u Blacima može se doći i brodom iz Bola do blatačke uvale, odakle se nastavlja put polusatnim pješačenjem. Začetak pustinje bila je kamenjem pregrađena pećina - prvo sklonište poljičkih svećenika Povećanjem ekonomske moći i zahtjeva za udobnijim životom, osobito širenjem gospodarstva, grade se slojevi novih prostorija i zgrada. Prva crkva posvećena Gospi Uznesenja završena je 1614.godine, a poslije velikog požara 1724. ponovno je izgrađena 1727.godine. Sklop zgrada bez izrazitih stilskih odlika rastao je kroz 18. i 19. stoljeće. Sagrađena je crkva i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a radom i požrtvovnošću mala redovnička zajednica stekla je velike posjede. Prostrane šume pretvorene su u bogate vinograde i maslinike.

Blaca doživljavaju veliki procvat sredinom 18.stoljeća kada se poslovi proširuju na trgovinu i pomorstvo. U drugoj, velikoj obnovi Blataca krajem 19.stoljeća čitava je Pustinja opasana visokim zidom, bedemom koji je oko 120 m dug, visok oko 8 m i širok 2 metra. Tada je ponovno obnovljena crkva, izgrađene dvije kamene trokatnice, opremljene konobe te dodane Nova i Težačka kuća. Unutrašnjost zgrada opremljena je bogatim namještajem, slikama, bibliotekom i iznimno velikim brojem satova koji su pokazali vrijeme najpoznatijih svjetskih opservatorija.

Svećenička zadruga u Blacima trajala je preko četiri stoljeća, sve do smrti njezina posljednjeg upravitelja 1963.godine kada postaju i ostaju jedinstveni spomenik kulture koji objedinjuje materijalne i duhovne vrijednosti uklopljene u prirodni ambijent izuzetne ljepote i privlačnosti.

Pravo je čudo kako su se blatački pustinjaci borili s ponekad divljom prirodom i škrtim otočkim zemljištem i kako su ovdje, pod strmom liticom sagradili crkvu, stambene i privredne zgrade i održali se ovdje puna četiri stoljeća.

Blaca su izniman spomenik ljudskoga rada i ljudske izdržljivosti, jedinstveni spomenički sklop utemeljen u iznimno vrijednom krajoliku s izuzetnim povijesnim, gospodarskim, umjetničkim i znanstvenim sadržajima. Pustinja Blaca kao prirodni i kulturološki fenomen zapravo predstavlja  kompleksan eko muzejski sustav, još u najvećoj mjeri dobro očuvan. 

Uz strmu liticu vrijedni su pustinjaci dozidali crkvu i samostan, stambene i gospodarske zgrade, a prostrane šume pretvorili u bogate vinograde i maslinike. Blatački glagoljaši su radom i požrtvovnošću stekli veliki posjed - poljoprivredna zemljišta, trgovačke brodove, bogatu knjižnicu, tiskaru...

Svi koji su posjetili Blaca složit će se s tvrdnjom da se ono što doživite prilikom dolaska tamo može opisati nevjerojatnim doživljajem, koji nije tek vizualni ili taktilni, već i puno više od toga. Tajna ove pustinjske čarolije možda leži u jedinstvu prirode i života koji se odvijao u Blacima, među hridima i strmim padinama uz škrti sloj obradive zemlje.

Izvor: portal czk-brac.hr