Lifestyle

Rana dijagnoza:

Promjene težine, razdražljivost i umor odaju bolesnu štitnjaču

Promjene težine, razdražljivost i umor odaju bolesnu štitnjaču

Najčešći oblici bolesti štitnjače su hipotireoza, u kojem ona luči premalo hormona te hipertireoza u kojem luči previše

Pretpostavka je da će se svaka peta žena u jednom razdoblju života susresti s poremećajem štitnjače, a i broj oboljelih muškaraca sve je veći, tvrde stručnjaci. Osim genetike, bolesti štitnjače pogoduju stresan život, nepravilna prehrana te promjene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze, piše WebMD. Poremećaji u radu te važne žlijezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.

Prvi simptomi nepravilnog rada štitne žlijezde, koja se nalazi u vratu ispod Adamove jabučice su oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobivanje na težini, ispadanje kose, kao i promjene u razini energije te raspoloženju. Kako štitna žlijezda kontrolira rad metabolizma, njezin poremećaj može rezultirati i s problemima plodnosti, ali i povišenim krvnim tlakom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u obliku depresije.

Najčešći oblici bolesti štitnjače su hipotireoza, u kojem ona luči premalo hormona te hipertireoza u kojem luči previše. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.

Dijagnosticiranje

Najčešće metode utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitnjače u krvi. Ako hormoni nisu u redu, tada se obavlja ultrazvuk štitnjače. Kod prisutnih čvorova u tkivu štitnjače radi se punkcija čvorova te scintigrafija štitnjače. U nekim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini potrebna terapija lijekovima. Kod postojanja čvorova kao i kod hipertireoze, koja se ne može kontrolirati dulje vrijeme, pristupa se operaciji štitnjače ili zračenju radioaktivnim jodom.

Hipotireoza

Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitnjače je autoimuna bolest Hashimotov sindrom koji se potvrđuje testiranjem antitijela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg). Autoimuna bolest može postojati i da nije došlo do poremećaja hormona, no takvo stanje treba pratiti liječnik jer i u tom slučaju mogu postojati simptomi bolesti.

Simptomi:

Debljanje bez pojačanog unosa hrane
Zadržavanje vode u tijelu
Zatvor i probavne tegobe
Stalan umor i manjak energije
Poremećaji menstrualnog ciklusa
Suha i perutava koža
Ispadanje kose
Pojava otekline na vratu tj. gušavosti
Povišen krvni tlak
Osjećaj udaranja srca
Osjećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma
Depresija
Psihomotorna usporenost
Neplodnost

Liječenje hipotireoze najčešće se svodi na nadomjestak prirodnih hormona štitnjače sintetskima, koji se piju svako jutro natašte, ovisno o dozi koja je tijelu potrebna.

Hipertireoza

Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitnjače, a najčešće je posljedica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.

Simptomi:

Ubrzan rad srca
Prekomjerno znojenje
Neobjašnjiv gubitak težine uz velik apetit
Česte stolice
Subjektivan osjećaj vrućine
Podrhtavanje ruku i mišića tijela
Ispadanje kose
Krhki nokti
Oteklina na vratu
Nervoza i psihički nemir
Hiperaktivnost
Problemi s nesanicom
Poremećaj menstrualnog ciklusa
Problemi s vidom i buljavost očiju
Povišenje krvnog tlaka

Liječenje hipertireoze obuhvaća terapiju s antitireoidnim lijekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitnjače, kao i betablokatorima koji djeluju na usporavanje rada srca. Kako terapija može rezultirati nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna. Ne dođe li do povlačenja bolesti, tada se pristupa liječenju radioaktivnim jodom, djelomičnom ili potpunom odstranjenju štitnjače. Time se tijelo dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti liječenje sintetskim hormonima.


Dodavanje novih komentara je onemogućeno.