U SAD-u bilježe najmanje novorođene djece u povijesti. Dokaz više da ne stari samo Hrvatska koja s Njemačkom, Austrijom i Bugarskom čini žalobni klub s najmanje novorođenčadi u Europi. U nas se razlozi znaju, a u Americi govore o dekadentnoj, samodovoljnoj generaciji 'ja, ja, ja'. Ali i sljedećem paradoksu: što se manje djece rađa, to je moćnija industrija dječjih potrepština. Predviđa se da će se 2017. samo na kozmetiku i dječju higijenu trošiti 62,3 milijarde dolara, za razliku od 2011. kada se trošilo 'samo' 41,3 milijarde. Hrvatski BDP za pelene?

Svako malo u Hrvatskoj zazvoni jalovo zvono na uzbunu zbog bijele kuge. Jalovo, jer nam se iz godine u godinu uporno rađa manje djece. Povisujemo PDV na dječju hranu, ne računajući da za nekoliko desetljeća djeca neće moći hraniti nas, jer ih neće biti. Tko će nekom budućem Liniću plaćati porez?

Sve nas je manje

Stručnjaci upozoravaju da je već tri posto naselja u Hrvatskoj prazno, 85 posto gubi stanovništvo, a 76 posto lokalnih jedinica ima veću smrtnost nego rodnost. Čak 78 posto općina ima negativan prirodni prirast, a slično je s gradovima, od kojih 68 posto bilježi negativan trend.

Malo nas je, bit će nas manje. Za utjehu, nismo još sami. Osim Hrvatske, u istom europskom klubu bez dječjeg plača nalaze se Njemačka, Malta, Austrija, Italija i Bugarska. Ali ne stari samo Europa; stari i Novi svijet, zatečen činjenicom da mu je natalitet trenutačno najniži u povijesti. Od 2007. do 2011., stopa fertiliteta u SAD-u smanjila se za devet posto, ne rađa svaka peta Amerikanka, za razliku od svake desete prije tri desetljeća. Manje rađaju i žene latinoameričkog podrijetla u čijoj je kulturi obitelj svetinja i ponos, a nemanje djece izdaja, kao i Afroamerikanke koje se žele riješiti stereotipa o 'neudatoj crnkinji s djetetom'.

Čak i prije recesije 2008., broj nerotkinja starih od 40 do 44 godine povisio se za 80 posto, za razliku od 10 do 18 posto koliko ih je bilo četiri desetljeća ranije. Danas je 49 posto Amerikanki nerotkinja izborom, a ne zato što su im otkazali jajnici. Pa ipak, u SAD-u žene u prosjeku još uvijek rađaju 2,0 djece, a Hrvatice se pridružuju Njemicama, Talijankama i Japankama s prosjekom rađanja 1,4 djeteta, za razliku od Nigerijki sa sedmero djece po glavi. Ekonomskim rječnikom, nemamo ni prostu reprodukciju.

Pomalo je ironično to što se trend događa u vrijeme kada medicina, kao nikada do sada u povijesti, može pomoći u liječenju neplodnosti. Stvar, dakako, nije u biologiji.

Je li dijete postalo nedostižan luksuz?

U nas se zna gdje leži problem. Htjeli bismo, ali ne možemo. Mladi bi rađali, ali na trećem mjestu u Europi po broju nezaposlenih nemaju šanse. U životu bez posla, stana i perspektive, dijete je nedostižan luksuz, čak i zaposlenima, jer neoliberalna logika ne trpi majke, manje poreze na dječju hranu i porodiljne naknade. 'Želim da moje dijete zna tko su mu roditelji. Ne želim da me viđa povremeno nakon 15-satnog radnog dana i na slikama (isto vrijedi za oca), niti da mu je prva asocijacija kada vidi mobitel - mama. Ne želim da mi ulica i TV odgajaju djecu, a trenutačno bi tako bilo da ih imam', ispovijeda svoje razloge jedna naša mlada žena.

Amerika jest nedavno prošla razdoblje depresije i krize. Mladi jesu dulje s roditeljima i kasnije se žene, ali to nije razlog odustajanja od djece. U američkoj kulturi ženstvenost se izjednačavala s majčinstvom, piše Lauren Sandler u Timeu, a nacionalna rasprava o borbi da se to stajalište osuvremeni, kaže ona, nerijetko počinje i završava pričom o roditeljstvu i nerijetko kritikom žena bez djece, jer ugrožavaju gospodarsku budućnost smanjenim brojem potrošača i poreznih obveznika, kao što to u knjizi 'Što očekivati kada nitko ne očekuje' piše Jonathan V. Last.

Bez obzira na to, Amerika sve više prihvaća logiku po kojoj 'imati sve' ne znači imati dijete. Ne pomažu ni savjeti superuspješne čelnice Facebooka, Sheryl Sandberg, kako pomiriti vrhunsku karijeru i obitelj s djecom, kao ni uvjeravanja jednako uspješne šefice Yahooa Marisse Mayer, da su njezini prioriteti 'Bog, obitelj i Yahoo' (tim redoslijedom). Ne pomažu niti slike holivudske obiteljske idile Angeline i Brada s hrpom biološke i usvojene djece, a ni trudnički reality glamur Kim Kardashian.

Roditeljstvo postaje nemoguća misija

Amerikanke su jednostavno manje spremne na majčinska odricanja, za što neki smatraju odgovornim feminizam, drugi pilulu koja je ženama dala mogućnost biranja i konrtoliranja svoga života, treći dekadentno hedonističko potrošačko društvo 'ja, ja, ja', kojemu je novac životni cilj, a visoki se standard življenja uzima zdravo za gotovo.

Ilustrirajući tekst na tu temu, časopis Time sliku opuštenog para na plaži pod suncobranom i s čašom pjenušca suprotstavlja slici oca koji kao iscrpljeni magarac tegli kolica puna dječjih besmislica, iza kojih se vuku dijete i žena. U njemačkom Die Zeitu pak pišu kako se nacija sve više suši, jer prezaposlenim Nijemcima djeca naprosto idu na živce, naročito na javnim mjestima.

U vrijeme kada više žena diplomira nego muškaraca, a nerijetko ih više doprinose kućnom budžetu od partnera, američki ekonomist Bryan Caplan izračunao je da se zbog rađanja djeteta uspješnija poslovna žena mora odreći do milijun dolara zarade, mogućnosti napredovanja i drugih beneficija. Zbog školovanja i karijere, žene stoga sve više odgađaju majčinstvo, a u međuvremenu razvijaju životni stil i navike u kojemu za majčinstvo više nema mjesta.

Ali tu je posrijedi jedan drugi paradoks. Što se rađa manje malih Amerikanaca, to je moćnija industrija dječjih potrepština, igračaka, obrazovanja i ostaloga, tjerajući roditelje na nerealne troškove pa se predviđa da će se 2017. samo na kozmetiku i dječju higijenu trošiti 62,3 milijarde dolara, za razliku od 2011. kada se trošilo 'samo' 41,3 milijarde.

Hrvatski BDP za pelene? Statističari su izračunali da će mali Amerikanac rođen 2011. do navršene osamnaeste godine života koštati roditelje 234.900 dolara, a obitelj s prihodima višim od stotinu tisuća, potrošit će na dijete 390.000. Reklame i savjetodavci sa svih strana u javnosti poručuju da niste dobri roditelji ako pretjerano ne trošite na djecu te sociologinja Julia McQuillen zaključuje: 'Ako naša kultura tvrdi da roditeljstvo postaje nemoguća misija, čemu se uopće upuštati u to?