Otprije je poznato da izlaganje sunčevim zrakama bez odgovarajuće zaštite može uzrokovati rak kože, no unatoč čestim upozorenjima broj oboljelih od melanoma i ostalih oblika raka kože svake godine u svijetu je sve veći, a grupa američkih znanstvenika došla je do zaključka da bi uzrok tomu mogla biti ovisnost pojedinaca o ultraljubičastim zrakama koju su usporedili s ovisnošću o drogama.

Stručnjaci s Harvardskog medicinskog fakulteta i iz Opće bolnice Massachusets (MGH) proveli su istraživanja na glodavcima tijekom kojih su ih pet puta tjedno, šest tjedana uzastopce izlagali ultraljubičastim sunčevim zrakama pri čemu su zamijetili izlučivanje u njihovu mozgu veće količine beta endorfina, tjelesnog hormona zaslužnog za stvaranje osjećaja ugode.

U laboratorijskim istraživanjima ustanovljeno je da su se miševi s vremenom naviknuli na povećanu razinu beta endorfina zbog čega su, želeći zadržati istu razinu ugode osjećali potrebu za još duljim izlaganjem UV zrakama, na sličan način na koji se kod ovisnika povećava stupanj tolerancije na drogu, stoji u članku objavljenom u stručnome časopisu Cell.

"Istraživanje je otkrilo da postoji organski put 'kodiran' u koži pri čemu UV zračenje uzrokuje sintezu i otpuštanje beta endorfina u mozgu te djeluje kao prirodni opijat, a to može rezultirati ovisničkim ponašanjem", objasnio je glavni autor istraživanja i voditelj Odjela za kožna biološka istraživanja na MGH, Dave E. Fisher.

"Ovo nam daje djelomičan uvid u potencijalno objašnjenje o pretjeranoj potrebi pojedinaca za izlaganjem suncu koje nažalost rezultira povećanim brojem oboljelih od mnogih oblika raka kože", rekao je. Fischer također smatra da ljudska potreba za UV zrakama proizlazi iz potrebe organizma za vitaminom D, jedinim vitaminom što ga tijelo sintetizira izravnim izlaganjem suncu. Podsjeća da danas postoji i sigurniji način unosa ovog vitamina u organizam, putem dodataka prehrani u kapsulama ili kapljicama.

S Fischerom se u potpunosti ne slaže Carlton Erickson sa Sveučilišta u Teksasu. On smatra da treba biti oprezan kada se govori o potencijalnoj "ovisnosti organizma o ultraljubičastim zrakama". Upozorava da čak ni pojedince koji nemaju kontrolu nad svojim kompulzivnim ponašanjem, kao ni one čije raspoloženje jako oscilira, ovakvo ponašanje ne čini nužno ovisnicima.