U Europi ih je već 53 posto, a najbrže rastu u Kini, Indiji i Brazilu, zemljama s najbrže rastućim ekonomijama na svijetu. Nazivaju ih \\\'selfiejima\\\' i \\\'generacijom Seinfeld\\\'

Matija N. prevalio je tridesetu, ima stalan posao, pristojna primanja i stan, nema djevojku. Luka R. prešao je tridesetšestu, 'useljiv je' i ima posao, ali je samac. Mirta C. unajmila je stančić čim je dobila stalan posao, ali u njemu živi sama iako ima dugogodišnjeg dečka koji stanuje s mamom. Viđaju se vikendom, ne planiraju brak ni zajednički život. Sve je nekako na čekanju. Ili nije?

 

Dok se u ime obitelji vodila referendumska bitka oko definicije braka i prava istospolnih zajednica, Hrvatima je ispred nosa izmicala i izmiče činjenica da je sve manje mladih spremno za brak i osnivanje obitelji. Neusporedivo je manje dečki i cura poput Matije, Luke i Mirte koji to mogu, a ne žele, mnogo više onih koji to žele, a ne mogu zbog domaće ekonomske katastrofe, ali bez obzira na razloge, u javnosti se malo govori o 700.000 samaca i samica, koliko se procjenjuje da ih živi u Hrvatskoj.

Kažemo procjenjuje, jer u nas nema sustavnog praćenja takvog socioekonomskog trenda.

Poplava samaca

Ali samci u Hrvatskoj nisu usamljena pojava. Što se događa s brakom, pitaju se Amerikanci, zatečeni najnovijim podatkom Zavoda za statistiku rada koji kaže da je u njih samački život prvi put popularniji od bračnoga. Među odraslom populacijom danas ih je 50,2 posto neudatih i neoženjenih, nezaručenih i bez stalnih veza - golema vojska od 124,6 milijuna - za razliku od 37,4 posto koliko ih je bilo 1976. kada je Zavod počeo pratiti kretanja.

Postotak onih koji se nikada nisu ženili i udavali narastao je sa 22,1 od prije četiri desetljeća na 30,4 posto, dok je rastavljenih, razdvojenih, udovica i udovaca 19,8, za razliku od 15,3 posto koliko ih je bilo 1976. Ekonomist Edward Yardeni simbolično ih naziva 'selfiejima', a njihov stalni rast smatra više nego vrijedan pozornosti zbog posljedica na ekonomiju, politiku i društvo.

Zašto se ljudi ne žene, ne udaju, ne žive zajedno i ne traže partnere? Neki tvrde da je to zbog suviše visokih 'troškova ljubavi': na večerice, cvijeće, poklončiće i frizuru, ne računajući nove seksi krpice, Amerikancima ode godišnje 1.500 do 2.000 dolara, a prosječna cijena svadbe je 18.000?

Čemu trošiti toliki novac i vrijeme, kada nekoga možete upoznati i osvojiti običnim klikom putem interneta? Čemu se upuštati u bračne obveze i djecu, kada te država kažnjava visokim porezima, a visokim PDV-om na dječje potrepštine poručuje da joj nije stalo do djece?

No mnogo je više onih koji poplavu samaca vide kao svojevrsnu svjetsku 'deklaraciju nezavisnosti', u čemu Amerikanci samo dostižu Europu. 'Po pitanju braka i mi postajemo sve više Europljani', komentira časopis Forbes, jer na Starom Kontinentu bračni parovi i parovi u izvanbračnim zajednicama čine tek 47 posto domaćinstava, za razliku od 50,9 posto koliko ih je bilo 2001.

U Parizu je više od polovine, a u Stockholmu 60 posto samačkih kućanstava. Italija ima devet milijuna samaca iako, poput Hrvatske, slovi za tradicionalnu katoličku zemlju u kojoj bi obitelj trebala biti svetinja. Iako se Amerikanci ponose idejom o samostalnosti i kulturom individualizma, samačkih kućanstava ima više u Njemačkoj i Velikoj Britaniji, čak i u tradicionalnom Japanu.

Je li slučajno da tri nacije s najbrže rastućim ekonomijama - Kina, Indija, Brazil - imaju najbrži rast samaca na svijetu?

 

Generacija okrenuta sama sebi

Ekonomski rast dovodio je pojedince do osamostaljenja, a ekonomski ih pad vodi do sve većeg osamljenja, što Hrvati najbolje osjećaju na vlastitoj koži. Zbog smanjenih prihoda, i u Americi je među momcima sve manje 'dobrih' kandidata za bračnog partnera, tvrdi Steven Ruggles sa Sveučilišta Minnesota.

U novim ekonomskim okolnostima tradicionalna obitelj s muškom glavom na čelu, posvećenom ženom i hrpom djece tako se topi, čime se potvrđuju prognoze njemačkog futurologa Matthiasa Horxa od prije nekoliko godina o rastu broja samaca, samohranih majki, istospolnih zajednica i samih muškaraca u dobi između 25 i 40 godina koji će željeti brak, ali će sve teže ulaziti u njega.

Amerikanci zbog toga sebe same nazivaju i 'nacijom Seinfeld' prema popularnoj TV eriji iz devedesetih o otkačenom životu četvoro samaca u zreloj životnoj dobi u kojoj su njihovi roditelji mijenjali djeci pelene. Nisu valjda bez razloga toliko popularne i samačke serije 'Prijatelji' i 'Dva i pol muškarca'.

Mogli bi razglabati o razlozima: o ekonomskom osamostaljenju žene, seksualnoj revoluciji, slabljenju utjecaja religije, sve dužem školovanju, naročito žena, karijeri zbog koje se odlažu i brak i djeca itd., ali ostaje činjenica da su se nakon generacije baby-boom koja se dokazivala gomilanjem materijalnih dobara, 'generacije ja', yuppija i milenijaca okrenule prvenstveno sebi samima. U doba prije izbijanja financijske krize u prošlome desetljeću, yuppiji su bespoštedno uživali u luksuzu, a milenijski samci i nakon njezina jenjavanja razmišljaju u mnogo skromnijim okvirima.

Za razliku od svojih roditelja, radije unajmljuju stan, nego kupuju kuće u prigradskim četvrtima, radije žive u gradu, bliže poslu i mjestima na kojima mogu susretati ljude, nego da subotom šišaju travu na okućnicama. Taj povratak u grad sociolog Eric Klinenberg naziva 'velikim obratom solo nacije'.

Solo nacija kupuje manje automobila, a više koristi javni prevoz i bicikl, mnogima je stan ujedno i radno mjesto, više putuje i investira u doživljaje, svjesnija je ograničenosti resursa u svijetu i više brine za okoliš, radije se odlučuje na život bez djece. Samci manje zarađuju od bračnih partnera koji zbrajaju prihode (što se ne odnosi na nas gdje je u pravilu barem jedan bez posla) pa manje i troše i manje se upuštaju u kredite.

To znači cijeli zaokret u automobilskoj industriji, industriji namještaja, turizmu, modnoj industriji, proizvodnji dječjih potrepština, prehrambenoj industriji. Umjesto velikih samoposluživanja s obiteljskim pakovanjima špageta i mesa, u velikim je gradovima sve više malih delikatesnih trgovina s gotovom hranom za take out, restorančića i jeftinih zalogajnica za svakodnevno svraćanje.

Čak je i u Zagrebu nedavna akcija na Dolcu 'Klopa s klupa' izazvala neviđen interes za restorančiće brze hrane.