Većina parova ima slične probleme u vezi, a uočeno je da se kod svih ponavljaju zapravo isti koji su ujedno i najveći.

Problemi u vezama normalna su i redovna pojava. Većina ih je rješiva, ali s nekim stvari idu malo teže. Ako je narušena komunikacija, može doći do velikih problema.

Kritiziranje i prezir

Kada prestanete razgovarati, a ono što razmjenjujete samo je kritiziranje jedno drugog, veza je došla do točke gdje je međusobno poštovanje iščezlo. Doveli ste odnos do faze u kojoj ste toliko međusobno razočarani ili ljuti, da vas ne zanima što druga strana govori. U svakoj vezi to je razarajuće.

Ako želite popraviti stvari, to morate zajednički odlučiti. Jedna osoba dobre volje nije dovoljna da se veza izvuče iz blata. Ali u zametku svakog konflikta bio je strah. Ako vam uspije otvoreno razgovarati o tome čega se bojite i slušate što vam partner o tome može reći, počeli ste s velikim spremanjem svoje veze.

Treba raspravljati, ali istodobno paziti da ne povrijedimo osobu do koje nam je stalo.

Obrambeni stav

Kada se netko od vas osjeća napadnuto, instinktivna je reakcija obrana pod svaku cijenu. Tada kvalitetna komunikacija puca. Oboje vodite računa o tome kako da se obranite od napada, a nitko ne razgovara o problemu.

Obrana je prirodna reakcija na napad, ali ako se ne prekine taj ciklus, rasprava neće voditi nigdje. Prilično često ljudi se svađaju sami sa sobom. Partnera optužujete da ne razumije nešto što ni vama nije do kraja jasno. Zato, prije nego što se upustite u raspravu, razmislite: što uistinu želite? Što vam je cilj? Što možete ponuditi zauzvrat?

Obrasci u svađama

Vrlo često u vezama parovi se svađaju prema uzorku - žrtva i agresor. Onaj tko izigrava žrtvu poručuje - zar ne vidiš kako sam slaba. No to nije istina. Za svađu je uvijek potrebno dvoje. Uloga žrtve znači da ste pasivni i da partner/ica nosi veći dio odgovornosti za uspjeh veze. Agresivniji partner u pravile zagrize na mamac - razljuti se što ga optužuju za agresiju i time kao da dokazuje tvrdnje žrtve. Tako se obje pozicije ukopavaju i teško ih je promijeniti. Ako ste stavljeni u ulogu agresora, važno je upamtiti da oboje imate mogućnost izbora.

Kada žrtva kaže 'To nema veze sa mnom, sve je uvijek i onako po tvom', umjesto da agresor zaviče 'Sve je po mom zato što ti nikada ne želiš ni o čemu odlučiti', bolje je probati ovako nekako: 'Ja nikada nisam htio da bude sve po mom. Zašto ne razmislimo što bi tu bio kompromis?'

Izbjegavanje

To se obično događa kada jedan od partnera odbija uključiti se u raspravu. Time se izbjegava urlanje, ali također problem tako ostaje neriješen. U pravilu, muškarci su ti koji izbjegavaju verbalne okršaje. Žene su uspješnije u verbaliziranju osjećaja, a muškarci u pravilu proživljavaju poplavu emocija u tišini. Oni se ne mogu nositi s viškom osjećaja, pa se zbog toga povlače.

Zato je izbjegavanje štetno - jer nijedna strana ne dobiva mogućnost iskazati što je muči. Izbjegavanje nije samo frustrirajuće i štetno za vezu, to je i zdravstveni problem. Ljudi koji ne mogu iskazati svoje osjećaje često fizički obole: to može dovesti do rasta krvnog pritiska, a stres može narušiti imunološki sustav. Zato je presudno da se stane na kraj izbjegavanju problema.

Loš pristup je kada provociramo šutljivca dok na kraju ne eksplodira. Umjesto toga, bolje je reći: 'Kada se tako zavučeš u svoj oklop, propuštamo razgovarati o onome što nas oboje muči.' Suglasite se da ćete se međusobno slušati bez upadica. To je prvi korak u postizanju kvalitetna dijaloga.