Na hrvatska odlagališta baca se godišnje oko 122 milijuna jednokratnih pelena, a lokalne zajednice potroše milijune kuna za njihovo odlaganje

Kad postanemo roditelji puno vremena potrošimo na pozorno biranje stvari za naše bebe. Od hrane, odjeće, kozmetike do pelena. Razmišljamo i istražujemo koje su opcije sigurnije, zdravije, povoljnije i praktičnije, piše portal lokal.hr

No, jesmo li usredotočeni samo na dijete ili vodimo računa i o okolišu u kojem će naši mališani rasti, razvijati se, smijati, igrati i uživati? Učimo li ih od malih nogu da ova naša lopta nije za bacanje? Jedan od načina na koji mi kao roditelji možemo utjecati na dobrobit naše djece, a da istovremeno brinemo o okolišu je i korištenje platnenih pelena.

Mnogi roditelji nisu svjesni činjenice da se jedna jednokratna pelena razgrađuje preko 400 godina, a jedno dijete tijekom svog pelenaškog staža potroši oko 5000 jednokratnih pelena odnosno jednu tonu teško razgradivog otpada. Jednokratne pelene su treći po redu sudionik na odlagalištima otpada, iza papira i plastičnih boca. Prilikom razgradnje ispuštaju staklenički plin metan, sadrže mnoge umjetne tvari, ali i stolicu i mokraću djeteta koje prema SZO-u ne bi smjele završiti na odlagalištima zbog mogućnosti širenja zaraza . Pri spaljivanju jednokratnih pelena mogu se stvarati opasne toksične tvari poput dioksina, furana i klora.

Materijali od koji su proizvedene jednokratne pelene se vrlo sporo razgrađuju ili se uopće ne uspiju razgraditi zbog manjka kisika na odlagalištima otpada. Za proizvodnju i transport ogromnih količina jednokratnih pelena potroši se više vode i energije nego za održavanje platnenih. Za plastične dijelove jednokratnih pelena troše se neobnovljivi materijali, a za celulozu drvo. Za izbjeljivanje celuloze koriste se kemijski postupci manje ili više štetni za okoliš.

Na tržištu se nude i biorazgradive jednokratne pelene, koje su ekološki prihvatljivije, no one zahtijevaju posebne uvjete na odlagalištima (sunce, kišu) koji u većini slučajeva nisu prisutni u dovoljnoj mjeri da bi se pelene brzo raspale.

I platnene pelene imaju svoj utjecaj na okoliš no daleko manji od jednokratnih. Koristi ih se u manjim količinama,tridesetak po djetetu. Nakon bacanja brzo se raspadaju i ne ispuštaju štetne tvari. Iako se pri njihovom održavanju također koriste prirodni resursi kao što su voda i struja, roditelji i ovdje imaju ekološki prihvatljiviju varijantu održavanja: koristiti manje deterdženta, sušiti ih na zraku i koristiti energetski učinkovitije perilice rublja. Količina vode koja se potroši za pranje pelena svaka tri dana jednaka je količini vode kojom odrasli isperu WC školjku nakon upotrebe tijekom tri dana, a preporučena količina deterdženta za pranje jest jedna jušna žlica po perilici. Možete se odlučiti i za ekološki prihvatljivije materijale: organski pamuk, bambus ili konoplju pri čijem se uzgoju ne šteti okolišu.

Na hrvatska odlagališta baca se godišnje oko 122 milijuna jednokratnih pelena, a lokalne zajednice potroše milijune kuna za njihovo odlaganje. Samo zagrebačko odlagalište otpada svake se godine puni s 5000 tona prljavih pelena, a za odlaganje tolike količine otpada na Jakuševcu građani Zagreba izdvoje oko 2 milijuna kuna.

Obzirom na dugogodišnji problem gospodarenja otpadom, kako u glavnom gradu tako i na području cijele Hrvatske, platnene pelene bi , kao ekološki prihvatljivije, mogle značajno pridonijeti smanjenju količine otpada na odlagalištima.

Grad Požega kao primjer dobre prakse

Prednosti platnenih pelena prepoznate su u svijetu pa tako postoje uspješni primjeri programa subvencioniranja korištenja platnenih pelena (veći broj općina kanadske pokrajine Quebec subvencionira kupnju platnenih pelena). U Velikoj Britaniji postoji više oblika sufinanciranja kupnje platnenih pelena poput vaučera ili povrata novca, a i Grad Beč vaučerom pomaže novopečenim roditeljima koji se odluče za korištenje pelena za višekratnu upotrebu.

Sličnu inicijativu je u Hrvatskoj prije pet godina pokrenula udruga RODA-roditelji u akciji.

Grad Požega je 2011. prepoznao ovu hvalevrijednu inicijativu te se uključio subvencioniranjem svakog novorođenog djeteta bonom od 200 kuna koji roditelji mogu iskoristiti za kupovinu platnenih pelena. Tako se podrškom, za djecu i buduće naraštaje zdravije i ekološki prihvatljivije opcije, potvrdio kao Grad - prijatelj djece, ali i kao grad koji želi aktivno djelovati u interesu zaštite i očuvanja okoliša. Time je postao i primjer doprinosa lokalne samouprave osiguranju što kvalitetnijih predispozicija od najranije dobi za sve svoje sugrađane, ali i u podizanju svijesti i odgovornosti zajednice prema okolišu koji ostavljamo upravo tim budućim naraštajima.

Kad se uzme u obzir potrošena energija i materijali u proizvodnji, transportu, korištenju i odlaganju pelena, ekološki "otisak stopala" jednokratnih pelena je nesumnjivo veći od onoga koji ostavljaju platnene pelene. Ako tome što su ekološki prihvatljivije pridodamo da su zdravije za našu djecu i povoljnije za kućni budžet nema sumnje da su platnene pelene opcija kojoj će se budući roditelji sve više i više okretati u budućnosti.