Kad razgovaraju o osjećajima sa svojom djecom, roditelji s dječacima više razgovaraju o ljutnji, a s djevojčicama o tuzi.

 

Kod djevojčica se više tolerira strah, a kod dječaka ljutnja, dok se dječake uči više nego djevojčice da suspregnu izražavanje emocija rečenicama poput "veliki dečki ne plaču'", kaže magistrica psihologije Iva Bubalo, koja je u Hrvatsku dovela izložbu plakata s temom ravnopravnosti muškaraca i žena Gender Equality Now!

Psihologinja smatra da roditelji ponekad nisu ni svjesni da svojim ponašanjima djeci šalju rodno obojenu poruku i time održavaju rodnu neravnopravnost.

Istraživanja su pokazala da očevi i majke više pričaju i smiju se sa ženskom novorođenčadi nego s muškom te da općenito više verbalno stimuliraju kćeri nego sinove, a s kćerima ujedno više razgovaraju o događajima i osjećajima. 

Igre i igračke također su način oblikovanja rodnog identiteta. Očevi se grublje i aktivnije igraju sa sinovima nego s kćerima, a igračke koje smatraju prikladnima i koje odabiru za djecu (autići, lutke...) potiču razvoj tradicionalnih uloga kod djece.

- Roditelji su prije svega modeli koji svojoj djeci šalju poruku. Ako se otac i majka ponašaju u skladu s rodno stereotipnim ulogama, djeca će teško moći naučiti drukčije. Pokazalo se da djevojčice općenito više vremena provode pomažući majkama, a dječaci u igri. Roditelji češće kćerima zadaju da obavljaju kućanske poslove i brinu se o drugoj djeci, a sinovima poslove izvan kuće i vezane uz podizanje težih predmeta ili neki drugi oblik fizičkog rada. Takvo što teže se događa u obiteljima u kojima se roditelji u odgoju priklanjaju ideologiji rodne jednakosti jer u takvim obiteljima sinovi više sudjeluju u kućanskim poslovima - kaže Iva Bubalo i upozorava kako dodjeljivanje rodno stereotipnih poslova postavlja temelj za rodne razlike u obitelji, obrazovanju i poslovnim ulogama kasnije u životu te potiče razvoj različitih kognitivnih sposobnosti - verbalnih kod djevojčica, a spacijalnih kod dječaka.

Mišljenja je da bi dječake i djevojčice trebalo jednako uključivati u obavljanje kućanskih poslova te poticati njihov razvoj na temelju individualnih osobina, a ne spola.

Budući da se neke rodno stereotipne poruke koje dolaze iz crtanih filmova, bajki i slikovnica ne mogu izbjeći, psihologinja savjetuje roditeljima da s djecom razgovaraju o tim stereotipima.

Djevojčicama treba biti jasno da ljepota, udaja, majčinstvo i pronalazak princa na bijelom konju nisu ono što se od njih očekuje. Također, djeca trebaju znati kako nije istina da dječaci ne smiju plakati te da zbog spola moraju biti snažni, uspješni i skrbnici obitelji.

Veliki rodni jaz

Na svjetskoj je razini rodni jaz najmanji u području zdravlja i obrazovanja. Ravnopravnost u području ekonomije i političke participacije nije ostvarena ni u jednoj od zemalja uključenih u analizu. Hrvatska nije zatvorila rodni jaz ni u jednom području, kaže Bubalo.