Prilikom fizičke aktivnosti, radi potrošnje energije veće od one koja se potroši u stanju mirovanja organizma, događa se niz promjena u dišnom te srčanožilnom sustavu.

Minutni volumen srca, protok krvi te redistribucija krvi mijenjaju se s obzirom na vrstu, trajanje te intenzitet aktivnosti.

AKTIVNOST AEROBNOG TIPA UMJERENOG INTENZITETA U TRAJANJU OD 5 – 10 MIN

Prilikom početka vrste aktivnosti koja se ubraja u ovu skupinu povećava se frekvencija i udarni volumen srca. Kroz 2 – 3 min dolazi do stabilizacije vrijednosti navedenih pokazatelja.

Ova situacija se događa iz razloga što prilikom početka aktivnosti se povećava venski povrat krvi u srce što uzrokuje povećanje volumena lijeve klijetke.

Povećanje udarnog volumena srca izaziva i porast sistoličkog arterijskog tlaka koji se, kao i minutni volumen srca, za 2 – 3 min stabilizira.

Protok krvi u tkivima prilagođen je najnižoj razini koja zadovoljava potrebe određenog tkiva, odnosno, tkiva su sposobna samostalno nadzirati vlastiti protok krvi u skladu s metaboličkim potrebama te distribucija krvi u organizmu ovisi isključivo o aktivnostima koje se zbivaju u određenim tkivima.

Protok krvi osim u aktivnim tkivima povećava se i u koži iz razloga termoregulacije.

DUGOTRAJAN I TEŽAK RAD S OD 60 – 75% OD MAKSIMALNIH MOGUĆNOSTI

Na samom početku izvođenja aktivnosti koje se ubrajaju u ovu skupinu povećava se minutni volumen srca kao posljedica povećanja udarnog volumena i frekvencije srca.

Udarni volumen se nakon tridesetak minuta postepeno smanjuje, a što je posljedica procesa vezanih uz termoregulaciju.

Sistolički tlak naglo poraste prilikom prve 2 – 3 min aktivnosti, nakon čaga se javlja stabilno stanje, ili čak lagani pad kao posljedica vazodilatacije i smanjenja perifernog otpora.

Oko 70% cirkulirajuće krvi preusmjerava se prema aktivnom tkivu, a protok krvi se povećava i kroz kožu te kroz srčani mišić, dok se istovremeno znatno smanjuje protok krvi kroz bubrege te probavni sustav.

AEROBNA AKTIVNOST UZ STALNO POVEĆANJE INTENZITETA

Povećanje intenziteta u dinamičkom opterećenju dovodi do gotovo linearnog povećanja minutnog volumena srca, a što je posljedica povećanja i frekvencije i udarnog volumena srca.

Daljnji porast minutnog volumena srca povezan je s frekvencijom srca jer se udarni volumen blizu maksimalnog opterećenja stabilizira.

Frekvencija srca raste linearno, proporcionalno opterećenju, a stabilizira se pri maksimalnom opterećenju te iznosi oko 200 otkucaja po minuti.

Povećanje minutnog volumena srca dovodi do povećanja sistoličkog arterijskog krvnog tlaka.

Oko 90% količine krvi, koja ukupno iznosi od 20- 40 l/min prilikom maksimalnog volumena srca, preusmjerava se u aktivno tkivo, odnosno mišiće, a iz navedenog razloga smanjuje se protok krvi kroz kožu i ostale dijelove tijela.

STATIČKO OPTEREĆENJE

Intenzitet kontrakcije, prilikom izvedbe aktivnosti koja se ubraja u ovu skupinu, najveći je uzrok promjenama u srčanožilnom sustavu.

Na temelju frekvencije srca dolazi do povećanja minutnog volumena srca, iz razloga što se udarni volumen srca ne mijenja, ili se čak smanjuje zbog zaustavljanja cirkulacije, a što je u izravnoj povezanosti s jačinom kontrakcije mišića.

Nakon što kontrakcija prekinuta dolazi do kompenzacijskog povećanja protoka krvi.

Prilikom statičkog opterećenja dolazi do povećanja sistoličkog i dijastoličkog tlaka što ukazuje na činjenicu kako raste i srednji arterijski tlak.