S pravom potporom i pripremom te porodom bez komplikacija, nema razloga da djeca ne sudjeluju u dolasku na svijet svog brata ili sestre, jer ne postoje nikakvi dokazi da će sudjelovanje na porodu kod djeteta izazvati ikakvu traumu

Sigurno ste nedavno imale priliku pročitati da je jedan od najpoznatijih kuhara današnjice, Jamie Oliver, dobio svoje peto dijete. Čestitamo! Dobrodošao! Svaka čast! No taj je događaj iznjedrio jednu drugu temu. Naime, na petom porodu njegove supruge Juliette Norton, s kojom se oženio 2000. godine te su dosad imali četvero djece - tri kćeri Poppy Honey Rosie (14), Daisy Boo Pamelu (13), Petal Blossom Rainbow (7) i sina Buddyja Beara Mauricea (5), sudjelovala su i djeca. Točnije, na porodu su bile dvije starije kćeri, a obje su pomogle prerezati pupčanu vrpcu svog mlađeg brace.

Iako je danas mnogima još uvijek pomalo čudna, čak i grozna ideja da djeca sudjeluju na porodu, čini se da taj trend postaje sve popularniji.

Prema pisanju BBC-a u kojem je objavljen veliki članak na tu temu, sve veći broj babica svjedoči o porodima na kojima sudjeluju upravo djeca. Posebno se to odnosi na porode kod kuće, ali nije neobično da djeca budu i u bolnici uz svoje mame. Trend se jednako brzo širi SAD-om, Velikom Britanijom i drugim zapadnim zemljama, tamo gdje je naravno dozvoljeno imati veću podršku pri porodu nego što je to slučaj kod nas (samo jedna osoba).

Roditelji koji su dozvolili svojoj djeci da prisustvuju porodu jako često ističu da je taj događaj bio jedno divno iskustvo za sve. Neki čak kažu da im je jedan od glavnih razloga bila ideja da će dijete, kada vidi rađanje svog brata ili sestre, pamtiti taj trenutak i tako će već u startu suzbiti eventualnu bratsku ljubomoru, odnosno - da će se tako od prvog trenutka snažno povezati s bebom. I uopće, da je takvo iskustvo znatno utjecalo na osnaživanje obiteljske veze među svima.

Jedna od mama koja je iskusila porod s mlađim djetetom ispričala je to svoje iskustvo. Na njenom je porodu sudjelovala starija kćer Jessica koja je tada imala samo četiri godine i vidjela je rađanje svog brace Lukea. "Za vrijeme poroda Jessica je mirno sjedila i gledala mazeći svoju dekicu koju je odmah poklonila svom braci, a ona je ujedno bila i prva osoba koja ga je držala u naručju. To je iskustvo za nju bilo predivno, no da bi je pripremili za porod pokazali smo joj neke slike i videa, samo da zna što može očekivati.", istaknula je mama Viviene Pettitt šaleći se da se uopće ne bi čudila da Jessica jednoga dana postane babica. Toliko joj je taj događaj bio divan". 

Naravno, zasad je mali broj roditelja koji na tu ideju gledaju blagonaklono. Puno je više skeptika koji smatraju da je porod predelikatan i da definitivno nije za dječje oči i uši. Mnogi se doslovno groze na tu ideju, smatrajući abnormalnima svakog tko uopće pomisli na to, a kamoli dozvoli djetetu da se približi.

O toj je temi stoga progovorila i dr. Mair Edwards - dječja i obiteljska psihologica koja prvenstveno ističe da cijela ta ideja najviše ovisi o samom porodu - kakav je, koliko traje i koliko je traumatičan. Jer nisu svi porodi isti - to jako dobro znamo.

"Ukoliko porod protječe kako treba, prema planu, bez komplikacija - tada je doista divno sudjelovati i to onda stvarno može biti prelijepo iskustvo, čak i za dijete koje gleda. No, ako se pojave komplikacije, ako porod postaje pretraumatičan za majku tada dijete apsolutno treba maknuti. I sami partneri nekada znaju istaknuti da im je bilo jako teško gledati svoju ženu kako se muči pa to ne bi nikada htjeli priuštiti svom djetetu.

Uz to, nije ni svaka žena spremna podijeliti to iskustvo s drugima - tako da je sve to vrlo osoban izbor svake žene, odnosno svake obitelji."

Za one koji se i dalje groze na tu ideju moramo istaknuti još jedna podataka. Prije 20-ak i više godina bilo je doslovno nečuveno da na porodu sudjeluje partner, a danas, prema podacima National Childbirth Trusta (NCT) - 90 posto poroda prate uprave partneri. Zato se ne bi trebali čuditi porastu ovakvih "obiteljskih" poroda u zemljama u kojima se oni dozvoljavaju.
Kako pripremiti dijete na porod?

Ako ste jedna od onih žena kojima se ova ideja sviđa, vjerujemo da bi vas zanimalo treba li dijete ipak nekako pripremiti na to iskustvo.

Naravno da treba - nije to mala stvar, iako realno, normalan porod bez komplikacija niti ima puno krvi niti je toliko traumatičan jer dijete ne mora gledati izravno na bebu koja izlazi.
Ukoliko dijete stoji uz majčino uzglavlje ionako neće vidjeti sve, ali će biti dovoljno prisutno. No unatoč tomu dijete treba pripremiti da će gledati majku koju boli. Treba ga, bez obzira koliko ono staro bilo, pripremiti na zvukove koje će čuti i scene koje će vidjeti. Treba im dati do znanja da je sve to - normalno.

U cijeloj priči, posebno kod poroda koji se ne odvijaju kod kuće gdje dijete može izaći, igrati se, raditi nešto dok čeka veliki trenutak, da uz dijete bude još neka starija osoba koja će u trenucima poroda možda biti uz dijete u slučaju da ga ipak treba potaknuti da izađe van i ne gleda dalje.

"Jer porodi često imaju neki faktor iznenađenja, ali, ne bojte se, ne postoje nikakvi dokazi da će sudjelovanje na porodu kod djeteta izazvati ikakvu traumu. Posebno ne dugoročnu.", naglasila je Jacque Gerrard, direktorica engleskog ogranka the Royal College of Midwives.

"S pravom potporom i pripremom te porodom bez komplikacija, nema razloga da djeca ne sudjeluju u dolasku na svijet svog brata ili sestre", istaknula je za kraj.