Osebujna kakva je u pjevačkom svijetu, posebna, sirova i jedina - to je Adele, ali ona je, kao žena i kao mama, puno više od one osobe koju poznamo ispod svjetla reflektora. I zbog toga je volimo još i više. Posebno ako je gledamo kao mamu. Mogli bismo je nazvati pravom lavicom kada je u pitanju intima njene obitelji koju čuva kao oko u glavi, ali ako je pitate da vam najiskrenije priča o svojoj obitelji ona će nas i opet uspjeti iznenaditi. 

U više su se navrata s tim upoznali slavni svjetski mediji koji su je vrbovali za intervju u nadi da će im otkriti djelić svojih privatnih razmišljanja pa makar one bile i floskule kakve smo navikli čitati od strane mnogobrojnih zvijezda i zvjezdica. Jer medijima je važno bilo što, a onda im dođe velika Adele i ne samo da ne izvuče nijednu floskulu, već je svaki put toliko brutalno iskrena da joj se jednostavno moramo diviti. Kao divi. Kao ženi. Kao mami. Sa zdravim stavom!

Jer kada nju iskreno pitaju, ona odgovara još iskrenije.

Ovo su neka od pitanja koja su nas uvjerila da Adele zaista jest jedna i jedina!

1. Kada je pitaju razmišlja li slučajno o još jednom djetetu?

Mislim da nema šanse. Jednostavno se bojim jer sam preživjela groznu postporađajnu depresiju i jednostavno ne znam jesam li spremna sve to ponoviti.

2. Kada je pitate kako je preživjela porođajnu depresiju?

Dobro da jesam! Živa sam. Partner me nagovarao da pričam o tome, da si nađem neke mame s kojima ću si moći možda malo olakšati, ali sam ga kulturno otpilila. Rekla sam mu nek zajebe to sve, da se ja neću družiti s hrpom mama i istresati pred njima svoja sranja, a onda sam odjednom shvatila da sam okružena samo njima. I mamama i trudnicama i tuđom djecom, i začudo, shvatila sam da sam od tog društva stvarno bolje. Mame su pune strpljenja, a opet znam da su umorne i da sigurno nikada nisu slušale moje jadikovke do kraja. I tako sam došla k sebi bez da sam ikoga stvarno ugnjavila svojim problemima.

3. Koliko joj je njen sin pomogao da dođe k sebi od postporođajne depresije?

Da se razumijemo - ja sam oduvijek bila melankolična osoba i teško sam se izvlačila iz svojih crnih stanja. Ali moja je melankolija meni ujedno i inspiracija, za pjesme, za glazbu, no ta depresija jednostavno je bila previše. I tu je moj sin ipak pomogao da se skuliram pa čak i danas svojom pojavom pomaže da ne upadnem u svoje crnilo. Jer, priznajem, sklona sam depresiji. Još otkako mi je djed umro kada sam imala oko 10 godina borim se s depresijama, prošla sam razne terapije, no sada sam okej.

4. Je li svojim prijateljima ikada priznala kako se točno osjećala nakon poroda?

Jesam li? One prijatelje koji nisu imali djecu prilično je tada živcirala moja pojava, a prijateljice koje su imale djecu nisu mi baš mogle nekako pomoći osim da me slušaju kako kukam. One stvarno dobre prijateljice. Sjećam se da smo jedan dan kukale jedna drugoj i onda sam pukla - "Jebeno mi je dosta ovoga!". Prijateljica me pogledala i otužno rekla - "I meni!" Tada sam si već nekako složila u glavi zašto se ja ustvari tako osjećam. Puno se žena u tim trenucima boji sebe, boji se da nekako ne naudi svom djetetu, ali ja sam u dubini svoje duše znala da se osjećam šugavo jer nisam znala želim li to dijete ili ne. Nisam bila sigurna koliko je ta odluka da rodim uopće bila dobra za mene. Depresija dolazi u toliko mnogo različitih oblika i nikada nijedna žena ne može znati kako će je puknuti, ali kad jednom osvijestiti u čemu je ustvari problem, onda je svakako lakše lupiti šakom o stolu i reći "jebeno mi je dosta toga, idem se promijeniti". Od tada je sve bolje!

Ako je pitate ima li vrijeme za sebe? 

Naravno! Kad god mi padne na pamet ja pobjegnem negdje sama. Jednom me moja draga prijateljica pitala nije li mi možda malo bed kada tako pobjegnem pa nisam imala druge nego da joj priznam da se osjećam grozno, da se osjećam kao da sam pobjegla od svoje smetnje, ali onda se sjetim da bih se osjećala još groznije kada si ne bih priuštila odmor koji mi treba.

6. Kod nje kao da nema puno osjećaja krivnje?

Osjećam se grozno kada sam na velikim turnejama, ali moj je sin najčešće sa mnom. Naravno da ima noći kada ga ne mogu staviti na spavanje, ali stvarno mislim da u takvim trenucima nema mjesta nikavoj krivnji. Zar igdje piše da mama mora biti posvećena svojoj djeci doslovno svake sekunde njihovog života?

7. Osjeća li se hrabrom jer je rodila?

Hrabrom? Danas su puno hrabrije žene koje su odlučile ne roditi. U današnjem društvu u kojem se majčinstvo toliko veliča, u kojem se vrše ogromni pritisci na žene, stvarno je hrabro ostati svoja i nikada ne roditi dijete. Da se razumijemo - obožavam svog sina. Naravno da ga kao njegova majka volim, ali s jedne strane moram vam priznati da sam ga rodila zbog pritiska društva. To kao odrasli rade pa se to kao mora. I onda budete kao i ja - volite svoje dijete najviše na svijetu, ali svaki dan barem nekoliko minuta ja se pitam "jebote, pa jel to meni trebalo?".

8. Na pitanje zašto se nikada nije udala?

A zašto i bih? To što imamo dijete zajedno puno je veća obaveza od braka.

9. Ima li što protiv da mediji snimaju njenog sina?

Za takve imam samo jednu poruku: čuvajte se svi vi koji mu se pokušate približiti.

10. A kakva je kao mama?

Grozna i savršena - u globalu, češće savršena jer se cijeli moj svijet sada vrti samo oko njega

11. Koliko ju je rođenje djeteta promijenilo?

I puno i malo. sada su stvari kristalno jasne, a to znači da masu stvari koje sam si prije dozvoljavala sada više ne mogu. Ne mogu se povući u svoj svijet i biti tamo danima, ne mogu ne brinuti o stvarima oko sebe. Postala sam puno opreznija, puno pažljivija, čak i prema sebi. Moja karijera traži puno odricanja i ja se tome više ne želim toliko posvetiti. Želim biti i bolja osoba, želim da moje dijete odrasta u zdravom okruženju. Ma zapravo, postala sam toliko oprezna da mi se slučajno nešto ne dogodi jer uopće ne mogu zamisliti kako bi mom djetetu bilo bez mene. Eto, toliko sam postala oprezna da danas više ni ne hodam uz rub ceste. Radije zagazim u travu i blato samo da se još koji centimetar udaljim od automobila. Eto toliko me moje dijete promijenilo.

12. A mišljenje o ženama općenito?

Svakim sam danom sve starija i svakim danom sve više i više cijenim žene. Kada su žene mlade jedna drugu nekako više gledaju kao na konkurenciju, ali što više starite više znate cijeniti osobe koje će vam držati ruku, koje će biti uz vas, od kojih ćete moći naučiti štošta. I na kraju ispadne da je svakoj ženi zapravo potreban širok krug drugih žena, jer tako smo i jače i pametnije.

13. I škakljivim pitanjima poput neobrijanih nogu!

Mislite li me možda pitati brijem li svoje noge zato da moj partner Simon Konecki bude zadovoljan? Mislite li da ja od njega tražim da obrije svoje?

14. O bivšima o kojima je ispjevala tolike pjesme?

Nisu li i te pjesme dobar znak da za sve postoji dobar razlog u životu? To što su oni moji bivši ne znači da se toga sramim. To su ljudi koje sam jednom voljela, s kojima s razlogom više nisam u takvim odnosima, a da su mi donijeli neko iskustvo u životu to zaista ne mogu poreći. Uostalom, može li itko?

15. I naravno, malo o njenim planovima u budućnosti

Pa najavila sam pauzu, ne zato što mi više nije do pjesme nego zato što mi je trenutno malo više stalo do nekih ljudi u mom životu kojima se želim posvetiti. Uostalom, kako itko može i pomislit da ću moći stvarati pjesme ako ih neću moći crpiti iz svog vlastitog života. I zato želim živjeti pravi život da bih se opet mogla posvetiti svojim pjesmama.