Ove, 2025. godine, navršit će se 582 godine od kada je Pažanin, fra Ivan Tutnić, nakon povratka s hodočasničkog putovanja u Svetu Zemlju, u Pag donio Sveti Trn s Kristove krune, što je danas jedna od najvećih relikvija u gradu Paga, ali i u Hrvatskoj. Procesija sa Svetim Trnom u Pagu je prvi puta održana 1445. godine, a u skladu s papinskom poveljom, procesija se održava 4. svibnja, na dan određen za slavljenje Svetog Trna.

Fra Ivan Tutnić je Sveti Trn donio na poklon svojoj sestri Mariji u prigodi njezinog monaškog zavjetovanja u Benediktinskom samostanu Svete Margarite u Pagu. Nakon završetka svečanosti monaškog zavjetovanja Marije Tutnić, fra Ivan joj je predao poklon, a ona je bila oduševljena i sretna, kao što su bili oduševljeni i sretni svi vjernici. Fra Ivan Tutnić je kasnije izradio ispravu o načinu čuvanja i štovanja Svetog Trna, kojeg u ispravi naziva Sveta Moč. Po želji fra Ivana Tutnića Sveti Trn je ostao u Benediktinskom samostanu kako bi ga benediktinke čuvale i kako bi mu, u posebnim prigodama, odavale štovanje molitvom, a pašku crkvu je obvezao na održavanje svečane procesije s nošenjem Svetog Trna. Za čuvanje Svetog Trna napravljena je staklena kupola, valjkasti stakleni pokrov i postolje od drva i pozlate što Sveti Trn štiti od oštećenja. Tako zaštićen, Sveti Trn je stavljen u samostansku riznicu.

Sveti Trn koji se čuva u Pagu istražila su tri papina vizitatora i sva trojica su potvrdila autentičnost Svetoga Trna. Sveti Trn koji se čuva u Pagu ima potvrdu Svete Stolice da je autentična relikvija, da je to Trn koji je bio u Trnovoj Kruni na glavi raspetog Isusa Krista u Jeruzalemu. Svake godine, 4. svibnja, održava se svečana procesija sa Svetim Trnom, a tom prigodom se Sveti Trn prenosi iz samostanske crkve Navještenja Marijina u Zbornu crkvu Marijina Uznesenja, a nakon svečane liturgije održava se procesija. Prije i poslije procesije Sveti Trn se, uz posebnu svečanost u kojoj sudjeluje uglavnom svećenstvo, prenosi u Benediktinski samostan. Za Sveti Trn koji se nalazi u Pagu se i za one koji se čuvaju u crkvi Notre-Dame u Parizu u Francuskoj, vjeruje se da su bili na glavi Isusa u trenucima njegove muke i smrti.

Brojne isprave, crkvene i svjetovne, svjedoče o načinu štovanja i čuvanja Svetog Trna u Pagu, a sve te isprave zaokružuju priču o Svetom Trnu kao osobitoj relikviji koja je imala i ima veliko značenje za vjernike. Izvorni zapisi o Svetom Trnu nalaze se u godovnicima Benediktinskog samostana Svete Margarite u Pagu, u pismohrani Župnog ureda Pag i Zadarske nadbiskupije, u Znanstvenoj knjižnici u Zadru, a ponajviše u djelima povjesničara Marka Laura Ruića. Naime, Ruić je u 18. stoljeću objavio brojne prijepise isprava iz paškog arhiva koji je početkom 20. stoljeća uništen u požaru. U arhivu su se nalazili brojni izvorni zapisi o Pagu kroz stoljeća i sve je to uništeno, što djela Marka Laura Ruića čini posebno značajnima, jer su vrijedan izvor podataka o paškoj prošlosti. Povijesni izvori o Svetom Trnu u Pagu su, dakle, brojni i prikazuju kronologiju priče o Svetom Trnu i načinu na koji su u Pagu nastali običaji čuvanja i štovanja Svetog Trna.

Povijesni izvori potvrđuju da je Sveti Trn 1443. godine u Pag donio fra Ivan Tutnić na poklon svojoj sestri, koludrici Mariji, na njezino svečano monaško zavjetovanje u Benediktinski samostan Svete Margarite. Fra Ivan Tutnić je o daru napisao ispravu čiji prijepis je napravljen 1564. godine, a prijepis je ovjerio paški bilježnik Benedikt Zorović. U ispravi se navodi na koji način treba čuvati, štovati i izložiti relikviju Svetog Trna u liturgijskim slavljima. Prema ispravi, relikvija Svetog Trna se čuvala u škrinji s četiri ključa. Jedan ključ je čuvala majka opatica, drugi je bio pohranjen kod Paške općine, treći kod opata Ivana Tutnića, a četvrti je imao paški zborni Kaptol. U ispravi fra Ivana Tutnića navodi se da u Pagu postoje dvije bratovštine, Bratovština Svetog Marka i Jurja i Bratovština Svetog Frane. Te dvije bratovštine bile su pozvane da se u njihovim crkvama „ima obavljati služba Božja sa štovanjem Moći”. Postojanje benediktinke Marije, sestre fra Ivana Tutnića, nije sporno. Naime, prema arhivskim podacima Benediktinskog samostana Svete Margarite u Pagu, u tom samostanu je doista postojala sestra Marija iz obitelji Tutnić, a to se potvrđuje i u ispravi fra Ivana Tutnića u kojoj se navodi: „Treći ključ imade držati časna sestra Marija, koludrica Samostana Svete Margarite u Pagu, sestra fratra Ivana.” U ispravi se navodi da je fra Ivan Tutnić Sveti Trn, kojeg on naziva Sveta Moć, donio na način „najpobožniji i najbolji”. Fra Ivan Tutnić u svojoj ispravi navodi da „se imade nositi Sveta Moć sa ophodom, te je položiti u crkvu sv. Frane, a poslije svečane službe Božje, starješina fratara imade je povratiti u crkvu sv. Margarite: da svaki puta kada se ima nositi Sveta Moć, dva prisjednika općinskog vijeća imadu u ophodu nositi goruće duplire, koje imadu sami na svoj trošak priskrbiti i napokon da kada ne bi ispunili gore spomenuti uvjeti na koje se obavezao Paški Kaptol, Paška općina i Narodna skupština u Pagu, vlastan će biti starješina franjevaca u Pagu dignuti Svetu Moć, te je prinijeti u crkvu Svetog Frane, držeći se ipak spomenutog obreda.”