U Pagu je, na Veliki petak, u Velikom tjednu, koji se u dijalektu grada Paga naziva Vela nedija, u zoru zvonar dolazio na zvonik Zborne crkve Marijina Uznesenja i čvrsto je konopima vezivao zvona, jer se tog dana nije zvonilo.

Nije se vezivalo samo malo, takozvano mrtvačko zvono, u slučaju da je bilo potrebno oglasiti nečiju smrt. U tom slučaju se zvonilo udaranjem samo u jednu stranu zvona, usporenim ritmom.

Danas, kao i nekada, na Veliki petak se ne održava Sveta Misa. Na Veliki petak na oltaru nema križa, nema svijećnjaka niti bilo kakvih ukrasa, na primjer buketa cvijeća. U crkvi se poslijepodne molio Križni put, kao što se radi i danas, a pri tome svećenik, u pratnji ministranata, obilazi svaku od četrnaest postaja, a uz svaku postaju Križnog puta moli se posebna molitva.

Na Veliki petak svećenik koji vodi obrede odjeven je u crveno ruho, jer je ta boja simbol mučeničke smrti. Obredi u crkvi odvijali su se u tišini, u šutnji, dakle bez glasne molitve i bez pjesme. Običaj je bio da se vjernici okupe u crkvi poslije ručka, kako bi svi zajedno dočekali 15 sati, trenutak kada je Isus izdahnuo na Križu. Tada bi vjernici sudjelovali u liturgiji Velikog petka koja se sastoji od službe riječi, klanjanja križu i svete pričesti, ali bez mise. Za svetu pričest koristile su se hostije koje su bile blagoslovljene na Veliki četvrtak.

Na liturgiji se čitalo Sveto pismo i navještaj Muke s tekstom Muke Gospodnje iz Evanđelja po Ivanu, uz poklon i ljubljenje Križa.

Središnji događaj na Veliki petak u Pagu je tradicionalna procesija koja se održava po davno uspostavljenim pravilima. Najstariji zapis o procesiji na Veliki petak u Pagu je iz 1934. godine, a u tom tekstu se procesija naziva procesjun, uz napomenu da se u Pagu procesija naziva i precešjun. Procesija se održava po pravilima koja se oduvijek poštuju i koja se, u skladu s tradicijom, uglavnom ne mijenjaju.

Procesija na Veliki petak održava se navečer, polazi od Zborne crkve Marijina Uznesenja na središnjem trgu, prolazi Velom ulicom, rivom, uz staru luku Mandrač, uz kulu Skrivanat, preko Podmira nastavlja Katinama i dolazi do Zborne crkve Marijina Uznesenja. Procesija počinje izlaskom svećenstva, ministranata i vjernika iz Zborne crkve Marijina Uznesenja i formiranjem povorke.

Na čelu procesije je odabrani vjernik, uvijek muškarac ili ministrant koji nosi križ, a iza njega, u dva pravilna, paralelna reda su muškarci. Između dva reda muškaraca su nosač velikog drvenog križa,  ministranti koji nose likovne motive Kristove muke i platneni baldahin poduprijet s četiri koplja koje drže ministranti ili odabrani vjernici. Pod baldahinom svećenik, gotovo redovito župnik, nosi Sveti Križ, najveću pašku relikviju iz koje je 23. srpnja 1413. godine, u crkvi Sv. Ante Opata u Starom gradu, potekla krv. Ni na lijevoj ni na desnoj strani uz baldahin, pod kojim svećenik nosi Sveti Križ, nema ni ministranata ni vjernika. Iza baldahina, u dva pravilna reda, idu žene.

Uz rub nekih prometnica i ulica kojima prolazi procesija nekada su se postavljale svijeće parafinke i lumini, a u novije doba postavljaju se plastični fralići u kojima su upaljene svijeće. Po završetku procesije, svećenstvo, ministranti i vjernici ulaze u crkvu i počinje obred koji uključuje ljubljenje Svetog Križa. Prije uvođenja struje u crkvu, uz središnji oltar i sa svake strane unutrašnjosti crkve, bile su zapaljene svijeće. Na središnjem rasvjetnom mjestu u crkvi, na ćoki, svijeće se na Veliki petak nisu palile. Vjernici su na Veliki petak navečer, u crkvi, gotovo u mraku, molili u sebi, sjedeći ili klečeći u klupama koji se na dijalektu grada Paga nazivaju banci, a u jednini banak.

Na Veliki petak poštivala se obaveza posta i izbjegavanje jela od mesa. Post je značio uzimanje samo jednog većeg obroka u danu, a u Pagu je to, u većini obitelji, bio ručak. Na Veliki petak pripremala su se jela od riba. Najčešće se ribe pripremalo kuhanjem, a ako nije bilo svježe ribe, koristila se sušena riba. Na Veliki petak nije se odlazilo na druženja koja bi nalikovala slavlju. Dvije vrste pića, rožoj i anižeta, koja su se smatrala ženskim pićima i redovito su se koristila na obiteljskim druženjima za blagdane, na Veliki petak se nisu pila.

Cijeli Veliki tjedan, Vela nedija, za vjernike u Pagu bila je od posebnog značenja. U Velikom tjednu posebno značajno bilo je Vazmeno trodnevlje, Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota. To su dani prije Uskrsa, spomendan Isusove muke i smrti. Svi ti dani bili su i ostali dio čekanja velikog slavlja, najvećeg blagdana, Uskrsa.