U Zagrebu je prošli vikend obilježeno 100 godina kazališnog plesa u Hrvatskoj. Suvremena i klasična plesna scena obilježila je kroz dva dana predavanjima, izložbama, filmom, diskusijama dva važna događaja za razvoj plesa u Hrvatskoj. Iz Zadra je sudjelovalo troje predavača.

Tema simpozija Licitari za Labana koji je održan 12. i 13. listopada u Zagrebu je obilježavanje stoljeća kazališnog plesa u Hrvatskoj. Organizatori su: Hrvatski centar ITI u suradnji s Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu, Odsjekom za povijest hrvatskog kazališta – HAZU, Institutom za etnologiju i folkloristiku i Katedrom za modernu umjetnost i vizualne komunikacije Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Kreće se od početne 1924. kada su se na tek profesionaliziranoj i pokrenutoj hrvatskoj plesnoj sceni, dogodila dva ključna događaja koja su najavila smjer budućeg razvoja. Riječ je o dvije početne točke koje su se, u duhu razdoblja, dijeleći vrijeme i prostor i zajedničku pripadnost tjelesnom, kinestetičkom izrazu unutar izvedbene umjetnosti, ubrzo susrele i nastavile doticaje oblikujući hrvatski plesni troplet baleta, modernog/suvremenog plesa i folklora.

Ta dva inicijalna događaja održana u Zagrebu 1924. su: gostovanje Tanzbühne Rudolfa Labana i praizvedba prvog nacionalnog baleta Licitarsko srce kreiranog na muziku i scenarij Krešimira Baranovića, u koreografiji i režiji Margarite Froman. Čini se da su ta dva događaja usmjerila razvoj  umjetničkog plesa u Hrvatskoj do današnjih dana. 

Prvi dan posvećen je Rudolfu Labanu i njegovom utjecaju na razvoj suvremene plesne scene u Hrvatskoj. Moderatori su Maja Đurinović i Andrea Jeličić. Svoja predavanja iznijeli su Maja Đurinović, Lovorka Magaš Bilandžić, Ivančica Janković, Jasmina Zagrajski Vukelić, Joan Van Der Mast, Jasna Čižmek Tarbuk, Zrinka Šimičić Mihanović, Dijana Merey Sarajlija, Ivana Katarinić. Svoje viđenje i iskustvo s Labanovom metodom iznjelo je i dvoje plesnih umjetnika koji rade i žive u Zadru: Marija Ščekić s temom Interaktivnost i somatika ikosaedra i Jasna Frankić Brkljačić koje je prenijela svoje Iskustvo koreografiranja i koreodramaturškog oblikovanja s ishodištem u teoriji kretanja i analize pokreta Rudolfa Labana. 

Drugi dan, u nedjelju 13. listopada u prepunom foajeu HNK Zagreb održan je umjetničko-znanstveni skup Sto godina baletnih licitara. Sudionici skupa prikazali su svoje viđenje i problematiku vezanu uz balet Licitarsko srce Krešimira Baranovića. Moderatori su bili Miahaela Devald Roksandić i Maja Đurinović. Kao predavači sudjelovali su Mihaela Devald Roksandić, Maja Đurinović, Mladen Tarbuk, Ljiljana Gvozdenović, Martina Petranović, Vuk Ognjenović, Vera Obradović Ljubinković, Tvrtko Zebec, Svebor Sečak te iz Zadra Sanja Petrovski s temom Tri splitska Licitarska srca i jedno Licitarsko jezero. Prikazan je i film iz arhive HRT-a Licitarsko srce u koreografiji Branka Markovića iz 1976. godine, a u foajeu je postavljena izložba s arhivskim fotografijama i plakatima prvih Licitara.  

Cilj je skupa sagledati iz različitih pozicija tu uzbudljivu 1924. u Zagrebu, kao i razmotriti njezine „posljedice“ do danas. Licitarsko srce u povijesti hrvatskog baleta zauzima izuzetno važno mjesto jer se radi o jednom od prvih djela iz kategorije tzv. nacionalnih baleta, a na sceni HNK-a u Zagrebu, ali i mnogih drugih kazališta u regiji, izvodilo se u periodu od gotovo šezdeset četiri godine.

Ovim umjetničko znanstvenim skupom htjelo se sabrati znanja i sjećanja, pozvati na nova istraživanja i u konačnici, promisliti pitanje sudbine nacionalnih baleta u današnje vrijeme u kojem se baletna umjetnost snažno internacionalizira te se repertoarom odmiče od baleta koji su utemeljeni na folklornom izrazu, a koji su nakon praizvedbe Licitarskog srca te nešto kasnije kultnog baleta Đavo u selu, bili neizostavni dio baletnog repertoara sve do kraja XX. stoljeća. Sva izložena predavanja tiskat će se i u časopisu za plesnu umjetnost Kretanja.