Fakultet hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu u „Znamenite žene u hrvatskome iseljeništvu“ uvrstio je i Zadranku Marijanu Dokoza

U petak, 15. ožujka, u knjižnici Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, otvorena je izložba „Znamenite žene u hrvatskome iseljeništvu“ pod organizacijskim vodstvom Udruge studenata demografije i hrvatskoga iseljeništva – Populus.

Primarni cilj izložbe je popularizacija i adekvatna valorizacija uloge hrvatskih žena u emigraciji koje su ostavile trajan pečat u svjetskoj kulturnoj, znanstvenoj, umjetničkoj i inoj baštini. U tom kontekstu, postavlja se neminovna potreba za iskazivanjem važnosti figure Hrvatica u iseljeništvu koje su svojim djelovanjem afirmirale hrvatski kulturni i nacionalni identitet. 

U sklopu izložbe predstavljeno je dvanaest žena hrvatske emigracije među kojima su: Mia Čorak Slavenska, Mimi Marinović, Milka Trnina, Lily Garafulić Janković, Nedjeljka Luetić-Tijan, Lenka Franulić Zlatar, Petra Peša, Marijana Dokoza, Ruža Studer Babić, Jasna Novak Milić, Danica Kragić i Danira Nakić Bilić. 

Valja istaknuti kako je izložba nastala u sklopu kolegija „Hrvatska žena u iseljeništvu“ na kojem su studenti demografije i hrvatskoga iseljeništva provodili istraživanja metodom intervjua sa suvremenim hrvatskim iseljenicama. Inicijativu za postavljanjem izložbe pokrenula je dr. sc. Tamara Bodor, a ideju su realizirali studenti demografije i hrvatskoga iseljeništva: Ana Marija Jasak, David Car, Martin Lazić i Leon Vuglač.

Marijana Dokoza: Susret sa starim Nijemcem 

U razgovoru s Leonom Vuglačem, Zadranka s njemačkom adresom, književnica i novinarka, urednica portala Fenix-magazin.de Marijana Dokoza kazala je kako je u prvim danima svog dolaska u Njemačku najviše komunicirala s 75-godišnjim Nijemcem, svojim susjedom, iako nije poznavala njemački jezik. 

- Taj Nijemac više nije živ, a u to je vrijeme živio sa svojom suprugom u stanu do mog. Prvi put kad me sreo na ulici pozdravio me, ali umjesto "Morgen" pozdravio me na dijalektu kojeg koriste domicilni stanovnici Mainza pa je to zvučalo "može". Umjesto da ga pozdravim ja sam se pitala što "može" i tako mi je on objasnio. Potom se trudio da sa mnom razgovora na književnom njemačkom kako bih ga što bolje razumjela, te mi govorio o životu u Njemačkoj i pojašnjavao neke riječi. Njemu je bilo smiješno što sam uvijek "dotjerana" kao da idem na neku večeru, a ne, na primjer u trgovinu. Jednom me pitao gdje ću ja svaku subotu ujutro tako lijepo odjevena? Rekla sam mu da idem na kavu u grad, to mi je još bilo ostalo od Zadra jer mi u Zadru ne propuštamo subotnje jutarnje kave.

Njemu je sve to bilo neobično, a s vremenom sam se i ja odvikla subotnjih jutarnjih kava u gradu. Uglavnom, s njim sam najviše razgovarala na njemačkom jeziku, o knjigama, svom poslu i svemu što je i mene zanimalo.  Najviše me je sputavalo nepoznavanje jezika, a ohrabrivalo me to što sam u Njemačkoj i životu u ovoj zemlji vidjela jednu novu priliku da naučim nešto što do tada nisam znala. Poznanstvo s različitim ljudima, to što svakodnevno vidim njihove razlike, što ih razdvaja, što iz sjedinjuje, jedan potpuno drugačiji način života od onog u Hrvatskoj, pa čak i među Hrvatima u Njemačkoj.

Ta prilika da upoznam jedan novi svijet i budem dio njega i da sve to iskoristim u svojim budućim romanima, je u tom trenutku bila moja hrabrost. Koliko god sam u tim nekim trenutcima bila tužna što sam daleko od kuće, od svoje obitelji i prijatelja, toliko sam bila zahvalna na prilici koja mi je omogućila da budem bolja i kao književnica i kao novinarka. Jer, roman "Njegova žena" nikad ne bih mogla napisati toliko vjerodostojno da nisam poznavala način života žene koja mi je otkrila svoju priču. Vjerojatno je nikad ne bih niti upoznala. Ta činjenica me i danas ohrabruje kad osjetim da mi Zadar previše nedostaje, rekla je Marijana Dokoza. 

Potrebno je naglasiti kako su na izložbi sudjelovali i sljedeći autori tekstova: Laura Stanković, Marija Milek, Grga Mati i Tin Frančević, dok je plakat dizajnirala Lucija Pušonjić. Početak izložbe simbolično je otvoren u ožujku, mjesecu u kojem se obilježava Međunarodni dan žena.

Zaključno, ova izložba odraz je želje studenata demografije i hrvatskoga iseljeništva za neophodnom sinergijom hrvatskoga društva s iseljeništvom koje se u javnosti nerijetko zapostavlja. 

Tekst i foto: Leon Vuglač