rvatsko narodno kazalište oprostilo se na svojim internetskim stranicama od dugogodišnjega prvaka Drame HNK Žarka Potočnjaka istaknuvši da je jednakim odnosom prema naslovnim i manjim ulogama neprestano potvrđivao posvećenost kazališnom i glumačkom umijeću.

Drama Hrvatskoga narodnog kazališta "njegovim je odlaskom u vječnost izgubila velikog glumca i brižnog kolegu uvijek spremnog da pomogne, kolegu koji se nije bojao davati, jer se davao srcem", ističu iz HNK.

"Njegov glumački opus obuhvaća nekoliko života, stalno je bio u pokretu, stalno je tražio neki novi izazov i nove horizonte. Jednako dobro se snalazio i u komičnim ulogama, kao i onim dramskim i tragičnim, ne pristajući na glumačko ukalupljivanje, donoseći na scenu brzinu, duhovitost i iskrenu emociju", dodaje se u objavi.

Prisjećajući se dugogodišnjega prvaka Drame, iz kazališta ističu da je uz bogatu kazališnu karijeru Žarko Potočnjak bio jedan od najprisutnijih glumaca na televiziji gdje je ostvario više od 40 uloga u nekima od najpopularnijih tv-serija, poput "Smogovaca", "Putovanje u Vučjak", "Bombaški proces", "Ptice nebeske", "Lažeš, Melita" i mnogih drugih. Glumio je u više od 25 filmova, sinhronizirao bezbroj crtanih filmova te odigrao mnoge uloge u radio-dramama.

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, među kojima se ističu Nagrada Dubravko Dujšin, Nagrada grada Vukovara, nagrada Marul, Nagrada Ivo Serdar i Nagrada Zlatni smijeh.

Žarko Potočnjak rodio se 3. veljače 1946. godine u Pakracu. Nakon srednje škole u kojoj je učio zanat drvene brodogradnje, upisao je studij brodogradnje u Zagrebu, koji prekida u prvoj godini i upisuje glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je i diplomirao 1972. godine.

Prvi angažman dobio je u zagrebačkom Kazalištu Komediji, gdje je glumio u mjuziklima i rock-operama, a 1975. godine sa Zlatkom Vitezom osniva glumačku družinu Rinoceros, koja ubrzo postaje Glumačka družina Histrion.

Nakon toga je 18 godina, od 1976., bio glumac u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli gdje je surađivao s nekima od najboljih domaćih redatelja te se istaknuo ulogama Richarda II u istoimenoj Shakespeareovoj tragediji, Festea u Shakespeareovoj komediji "Na tri kralja", Gavrila u Čehovljevi "Ivanovu" i mnogim drugima.

Na poziv Georgija Para 1994. godine prešao je u stalni angažman Drame HNK u Zagrebu gdje ostaje do mirovine 2012. godine.

U nacionalnoj kući odigrao je više od trideset uloga, poput onih Pube Fabriczy-Glembaja u Krležinim "Gospodi Glembajevima" u režiji G. Para, Alda u Fabrijevoj "Berenikoj kosi" u režiji G. Para, naslovne uloge u Držićevu "Skupu" u režiji Marina Carića, Orontea u Molièreovu "Mizantropu" u režiji Božidara Violića, Cecca u Goldonijevoj "Trilogiji o ljetovanju" u režiji Janusza Kice ili Franza Merkla u djelu "Kazimir i Karolina" Ödöna von Horvatha u režiji Eduarda Milera.

Bio je Toma u Marinkovićevoj "Gloriji" u režiji Božidara Violića, Ferapont u Čehovljevoj drami "Tri sestre" u režiji Ivice Kunčevića, gospođa Layden u predstavi "I Konje ubijaju, zar ne" Horacea McCoya i Ivice Boban, u režiji I. Boban, Miroslav Frankić u "Čarugi" Ivana Kušana u režiji Joška Juvančića, te dr. Paul Altmann u Krležinim "Gospodi Glembajevima" u režiji Vite Taufera.

Za vrijeme Domovinskog rata bio je član 106. osječke brigade, bio je u protuzrakoplovnoj obrani te član umjetničke brigade.