"Friški" dobitnik nagrade Ksaver Šandor Gjalski za roman Putujuće kazalište, Zoran Ferić, gostovao je u Gradskoj knjižnici Zadar u multimedijalnoj dvorani u utorak predvečer.

Književnik je stigao u Zadar u sklopu Mjeseca hrvatske knjige. Susret je moderirala novinarka Ana Marušić, a prenošen je na Youtube kanalu Gradske knjižnice za sve one koji (nažalost zbog svima poznatih razloga) nisu stali u dvoranu. Za početak publika je čula ulomak iz romana Putujuće kazalište.

Jučer se Ferić vratio s Raba, prvi put je tamo imao promociju od kada se bavi pisanjem. Bojao se kako će to proći jer je o tom otoku dosta pisao, pa i neke strašne stvari. (op.a. film ''Smrt djevojčice sa žigicama'' snima se na Rabu). Promocija je bila jako lijepa, ispričao je Ferić, a jedna novinarka mu je rekla kako je on zapravo jedna jako simpatična osoba ali to se iz knjiga ne vidi. 

Koliko se čovjek koji se bavi pisanjem mora pripremati za pojedini roman, a koliko slijedi intuiciju kroz stvaranje teksta? 

- Kada govorimo o dokufikciji i fikciji, teško bi mogao razdvojiti jedno od drugoga u romanu Putujuće kazalište. Nisam siguran čega se sjećam, a čega se ne sjećam. Sve je počelo od jedne fotografije. Mislio sam da sam je izgubio. Jedna grudica može izazvati lavinu, kazao je Ferić. Ipak, naglašava kako i dalje smatra da postoje tzv. lažna sjećanja. 

Sam roman pokriva nekoliko generacija i brojna događanja na ovim prostorima. Dokumentirane su i neke ružne stvari u našoj povijesti. Ferić je pomno birao što će uvrstiti u roman, primjerice imao je izbor - pisma djeda, bilješke majke. Nastojao je da dokumenti postanu poezija. Oni vam vraćaju jedno vrijeme i ta autentičnost nas privlači, tvrdi Ferić.

Osvojio je brojne nagrade za svoj književni rad. Kritičari ga nerijetko opisuju kroz bizarno, grotesku i crni humor. 

Koji su to motivi koji ga pokreću?

Nekad zaluđen Danilom Kišom i Miloradom Pavićem, te ostvarenjem djela koje bi se moglo čitati ''s bilo koje stranice'', Ferić kaže kako je pisao Ljubavni roman po tom ključu. Smrt, bolest, seksualnost, nekakav je kontrapunkt strukture Ferićevih knjiga.

Čitaju li mladi svojeg profesora Ferića?

- Ja im zabranjujem! - našalio se pisac. Ponekad ga čitaju, ali svoje tekstove, kaže, nikad ne bi obrađivao na satu hrvatskog jezika. S mladima ne priča o svojim knjigama. Smatra da postoji fama da mladi ništa ne čitaju. Svojevrsno neslaganje knjižničara s uvidom i izdavača i pisaca. Potonji nisu zadovoljni kupovanjem knjiga, ali knjižničari tvrde kako se nikad nije više posuđivalo knjiga. 

Ne čita kao buldožer  sve pred sobom; ali još uvijek se zaljubljuje u pojedine knjige...čak se i vraća u pojedine romane (Svijet po Garpu čita svako ljeto).

Za sve one koji bi voljeli pogledati gostovanje snimka se nalazi na linku: