Skladbom "Laka Konjica" Franza von Suppea u izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a, pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, sinoć su otvorene 60. jubilarne Glazbene večeri u sv. Donatu koje uživaju ugled najstarijeg zadarskog festivala.

Jedan od najstarijih hrvatskih glazbenih festivala uopće, a zahvaljujući kojem je zadarski simbol - crkva sv. Donata prepoznata kao jedna od najvažnijih europskih glazbenih pozornica. 

Na osnivanje Glazbenih večeri u sv. Donatu daleke 1961. godine, maestra Pavla Dešpalja potaknule su dvije želje - da crkva sv. Donata postane koncertni prostor i da Zadar ponovno dobije vlastiti orkestar. I po svemu sudeći u tome je uspio.

"To je festival u kojem sam ja kao dječak još stasao, gledao brojne koncerte i posebno me raduje da već 15 godina evo zadarski komorni orkestar je stalno prisutan na festivalu s najmanje dva koncerta. Takvi me događaji posebno raduju jer su to zbilja izuzetni događaji i jer taj festival grad Zadar zaslužuje", istaknuo je maestro Ivan Repušić.

Bez sumnje, pokrenuti Večeri u poslijeratnom Zadru bio je pravi podvig, no ništa lakše nije ni danas, 60 godina kasnije u vrijeme koronavirusa, o čemu svjedoči počasni koncertni majstor Zadarskog komornog orkestra i Londonskog simfonijskog orkestra Roman Simović.

"Mogu samo da zamislim koliko im je teško u ovom trenutku. jedan stvarno dream team na ovom festivalu koji se bori za ovaj festival sve ove godine. Velika stvar, velika stvar za ovaj grad. Meni je nevjerojatno da  ponovo sviram na pozornici zato što u Londonu kao što znate je bio potpuni lock down. Iskreno se nadam da ćemo se brzo  vratiti u dvorane. Bolje mi je da sviram s maskom nego da ne sviram uopće."

Ovogodišnji jubilej obilježit će posvećenost Zadru prvenstveno kroz izbor programa u koje su uvršteni zadarski autori ali i nastupe zadarskih glazbenika, a završni koncert, na isti datum kad je održana prva festivalska večer 1961. godine, posvećen je Pavlu Dešpalju.