Nedavni medijski istupi nove pročelnice za kulturu Grada Zagreba, Ane Lederer, tijekom kojih je više puta najavljujući svoj plan rada posebno izdvojila ime samo jednog umjetnika, Olivera Frljića, pokušaj je uvođenja cenzure u domaći javni prostor i to moramo prepoznati kao prijetnju koja je poslana svima nama.

Posljednje u seriji tih prozivki, plasirane kroz intervju Večernjem listu, posebno su slikovite jer tamo proglašavajući njegov rad "političkim aktivizmom kojem nema mjesta u gradskim kazalištima", optužujući ga kao "mrzitelja svega i svakoga što ima veze s Hrvatskom kao državom" te na koncu presuđujući da mu je ta "mržnja uništila teatarsku darovitost" svjedočimo najočitijem primjeru pritiska Ane Lederer i njenog političkog zaleđa na umjetničku autonomiju gradskih kazališta koja su jasno upozorena da Frljić u Zagrebu Ane Lederer i njezina stranačkog šefa Zlatka Hasanbegovića, nije dobrodošao.

Riječ je o direktnom zastrašivanju koje narušava slobodu govora te slobodu umjetničkog stvaralaštva, a koje su neka od temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske.

Članak 69.
Jamči se sloboda znanstvenoga, kulturnog i umjetničkog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže razvitak znanosti, kulture i umjetnosti.
Država štiti znanstvena, kulturna i umjetnička dobra kao duhovne narodne vrednote.
Jamči se zaštita moralnih i materijalnih prava koja proistječu iz znanstvenoga, kulturnog, umjetničkog, intelektualnog i drugog stvaralaštva.
Država potiče i pomaže skrb o tjelesnoj kulturi i športu.

U istom naletu nastupnih intervjua Ana Lederer je najavila i da će Zagreb Pride ostati bez dosadašnje, simbolične financijske podrške Gradskog ureda za kulturu od 21.000 kuna, jer ne vidi kakve on veze ima s kulturom.

Možda bi pročelnica trebala usporediti fotografije s prvog, divljački napadnutog Zagreb Pridea 2002. i one s ovog nedavno održanog 2018. pa će joj nadam se biti odmah jasno kakvu je promjenu baš u kulturi Zagreba donijela Povorka ponosa i kulturni programi koji se na nju nadovezuju. Znakovito je, dakako, da je u gradskom budžetu za kulturu od 575 milijuna kuna u prvim danima od svog imenovanja već pronašla da je upravo 21.000 kuna, koliko je ove godine dobio Zagreb Pride, ono na čemu će se raditi uštede.

Napad na umjetnost koja je politička i napad na manjine, u ovom slučaju LGBTIQ, nije slučajan, već je sustavan.

Stoga ovim putem pozivam gospođu Lederer da preispita i povuče svoje izjave kojima nedvosmisleno uvodi cenzuru, a čime najavljuje novo doba u kojem će politička vlast moći određivati što je primjerena, a što neprimjerena umjetnička produkcija te kojim sadržajima se uopće umjetnost smije baviti i na koji način.
U našem društvu problem nije politički teatar, već politički progon teatra i taj problem kao građani i kao umjetnici moramo prepoznati i moramo mu se oduprijeti, jer svaki uzmak taj progon čini lakšim, a mete budućih progona sve brojnijim.

Pozivam i kolege kulturne djelatnike, umjetnike, uprave svih zagrebačkih ustanova u kulturi, umjetničke organizacije i umjetnička udruženja te intendante svih narodnih i komunalnih kazališta u Hrvatskoj, kao i nadležne institucije lokalne i državne izvršne vlasti te ostale zainteresirane organizacije i inicijative da javno i nedvosmisleno stanu u obranu umjetničkih sloboda svih umjetnika te da tako pošalju poruku zagrebačkom gradskom uredu za kulturu da ne pristaju na političko diktiranje i definiranje što jest, a što nije umjetnost.

Danas je na listi za umjetnički odstrel Oliver Frljić, ali zapravo se ovdje ne radi o njemu; o tome je li njegov teatar dobar ili loš, je li on talentiran ili ne, simpatičan ili ne. Po srijedi je pokušaj uspostave političkog sustava koji bi ubuduće mogao bilo kojeg umjetnika proglasiti nepoželjnim.

Takav sustav s pravom tjera strah u kosti i takav sustav proizvodi poslušnike. Takav sustav u suprotnosti je sa svime što umjetnička i građanska sloboda jesu. Takav sustav u suprotnosti je s Ustavom Republike Hrvatske.

Nema polovične cenzure niti polovične samovolje političkih elita. Ili pristajemo na društvo u kojem se tolerira bilo kakav politički pritisak usmjeren na umjetnike ili se protiv i same naznake toga odlučno i bez ostatka borimo.

Uostalom, odlučivanje o dodjeli javnog novca prema pozivima javnih potreba u kulturi je u praksi uređeno i Zakonom o kulturnim vijećima pa nije zapravo na pročelnici da određuje tko gdje smije raditi u Zagrebu. Pozivam stoga i gradonačelnika Zagreba, Milana Bandića da preispita imenovanje Ane Lederer na mjesto pročelnice jer je već u prvim istupima pokazala potpuno nepoštivanje kako Ustava, tako i niza resornih zakona i propisa.

Ovo je tek najnoviji i najdrastičniji primjer nasrtaja na umjetničke slobode i slobodu govora s pozicija političke moći i protiv njih se može boriti jedino glasnijim i javnim nepristajanjem na korištenje političkih funkcija za direktne obračune s pojedinim umjetnicima.

Korištenje političke pozicije za zastrašivanje, omalovažavanje, klevetu te otvoreno agitiranje protiv našeg kolege, bilo kojeg našeg kolege, šteti svim umjetnicima i svim građanima ovog društva.

Potpisujem ovo otvoreno pismo kao umjetnički direktor brojnih programa koje producira udruga Domino, među ostalim i festivala Queer Zagreb i Perforacije. Udruga Domino provodi ove godine 9 programa uz sufinanciranje Gradskog ureda za kulturu u iznosu od 203.000 kuna. U okviru tih programa je u ovih pola godine u Zagrebu izvedeno 10 javnih događanja i sudjelovalo 49 domaćih te gostovalo 210 inozemnih umjetnika. Nastavljamo sličnim tempom i do kraja godine.

Cijenu ovog pisma u očima sustava koji poseže za financijskim zastrašivanjem će Udruga Domino možda saznati tek sljedeće godine, ali ona u kunskoj protuvrijednosti može iznositi najviše 203.000 kuna bez kojih možemo ostati u 2019.

Cijena šutnje je, s druge, neusporedivo veća.

Zvonimir Dobrović
umjetnički direktor

Otvoreno pismo objavljeno je i na internetskoj stranici www.teatar.hr na kojoj možete i svojim potpisom dati podršku.