Praizvedba predstave Črna mati zemla nastale po romanu Kristiana Novaka, u dramatizaciji Tomislava Zajeca i režiji Dore Ruždjak Podolski bit će u subotu, 1. travnja u 20 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih

Roman Črna mati zemla Kristijana Novaka, dobitnika Tportalove književne nagrade za najbolji hrvatski roman 2014. godine, gotovo od trenutka objavljivanja privlači veliku pozornost i istodobno postavlja brojna pitanja. Pisan u obliku ispovjedne proze mladog urbanog protagonista, roman slijedi otvorenu, impulzivnu i začudno sirovu strukturu priče, sa zaista rijetko zabilježenim autentičnim osjećajem za neizbježno. Naime, priča je to koju glavni junak Matija Dolenčec, pisac u krizi spisateljskog, ali i osobnog identiteta, jednostavno mora ispripovijedati. U trenutku u kojem ga zatječemo, kao urbana zagrebačkog dečka koji se nalazi usred „spisateljske blokade” koju pokušava riješiti izlascima i nevažnim vezama, nismo ni svjesni da se ispod naizgled jednostavne površine nalazi čitav svijet nikad izrečenih traumatičnih događaja, koji će na svjetlo izvući ruralno prizorište neimenovana međimurskog sela iz potpuno drugog vremena. Novakova je spisateljska umješnost upravo u vještu fingiranju stvarnosti, u kojem se individualna trauma isprepleće, prožima i zapravo izrasta iz kolektivne traume junakova međimurskog zavičaja, u koji je smještena većina radnje. Pa dok s jedne strane ostajemo zakinuti za stvarnosnost lokacije, svi drugi pripovjedni elementi koje u svom narativu Novak upotrebljava itekako su bolno poznati.

Vrijeme početka devedesetih godina prošlog stoljeća, dakle vrijeme naše imanentne povijesti, svakako je bremenito društveno-političkim silnicama čije posljedice još i danas nedvosmisleno živimo. Povratkom Matije Dolenčeca u prostor vlastita traumatična djetinjstva susrećemo se s motivima koji svojom silovitošću istodobno na metaforičnoj razini opisuju vrijeme kolektivne traume društva u tranziciji, ali i individualnu borbu za preživljavanjem.

Raspon tih motiva istodobno je zastrašujući i razoran – od tematiziranja zlouporabe moći na svim društvenim razinama, osobne i društvene korumpiranosti, kolektivnih samoubojstava, pedofilije, preko vršnjačkog nasilja, pa sve do alkoholizma i njegovih posljedica, da spomenemo samo neke. Međutim, a tu se Novak pokazuje osobito umješnim, narativ smješten u tako uznemirujućem staništu rezultirao je izrazito maštovitom i prije svega potresnom prozom, koja sasvim sigurno ne štedi svog čitatelja, ali ga nikad ni ne ostavlja samog.

U predstavi glume Adrian Pezdirc, Dado Ćosić, Doris Šarić Kukuljica, Urša Raukar, Pjer Meničanin, Milica Manojlović,  Nataša Dorčić, Mia Biondić,  Dora Polić Vitez, Suzana Nikolić, Barbara Prpić, Nadežda Perišić Radović, Damir Šaban, Danijel Ljuboja, Zoran Čubrilo, Jasmin Telalović, Mateo Videk, Stanko Kovačić, Nikola Ljutić i Leon Bujanović.

Scenograf je Stefano Katunar, kostimografkinja Doris Kristić, suradnica za scenski pokret Petra Hrašćanec, skladatelj Stanko Kovačić.