U nizu sintetskih pregleda hrvatske povijesti umjetnosti ova knjiga povjesničara umjetnosti dr. sc. Milana Pelca obuhvaća razdoblje od oko 1450. do oko 1600., koje se u kulturnoj povijesti označava renesansnim. U knjizi je iscrpno i sintetski prikazana umjetnička građa prema vrstama, a na temelju do sada provedenih i publiciranih istraživanja domaćih i stranih znanstvenika - povjesničara umjetnosti.

U izbor su uključeni ponajprije oni spomenici u kojima i na kojima postoji renesansna morfologija i motivika, odnosno naznake renesansnoga poimanja i oblikovanja, pri čemu je u obzir uzeta i već priznata važnost pojedinih spomenika, poput crkava s trolisnim zabatom, kako za implementaciju novoga stila, tako i za prepoznavanje njegove periferijske transformacije.

U pregled su uključena i ostvarenja inženjerske, fortifikacijske i komunalne arhitekture koja nemaju osobitih stilskih obilježja, ali su od presudne važnosti za život i kulturu vremena. Na posljetku, što je uobičajeno, iz velikih skupina spomenika arhitekture, kiparstva, slikarstva i umjetničkog obrta odabrani su najvažniji, tipološki najkarakterističniji i oblikovno najprestižniji primjerci.

S bogatim ilustracijskim materijalom i arhitektonskim nacrtima knjiga (620 ilustracija, crno bijelih i u koloru) daje cjelovit pregled renesansne umjetničke i umjetnoobrtne baštine u Hrvatskoj te sažet osvrt na djelovanje umjetnika hrvatskoga podrijetla izvan domovine.