Redateljica otkriva
Otkrivamo kako će izgledati "Črna mati zemla" koju je Željka Markić htjela zabraniti
U ZKM-u su nedavno počele čitaće probe za predstavu 'Črna mati zemla', koju prema istoimenom hit romanu Kristiana Novaka, dobitniku tportalove nagrade za najbolji roman, režira nagrađivana redateljica Dora Ruždjak Podolski
Redateljica u razgovoru za tportal otkriva kako će izgledati predstava koju radi po romanu što ga je Željka Markić iz inicijative U ime obitelji htjela izbaciti iz danas ionako više nevažeće kurikularne reforme Borisa Jokića.
Za Novakov višeslojni roman, u kojem pisac Matija Dolenčec
pokušava stvaralačku i ljubavnu blokadu riješiti uranjanjem u
potisnute traume svoga djetinjstva, kaže da ga je pročitala u
dahu i odmah se zaljubila u njega. Adaptaciju romana predložila
je ravnateljici ZKM-a Snježani Abramović, zatim je Tomislav Zajec
punih deset mjeseci radio na dramatizaciji romana, izbacujući,
križajući, ali i dopisujući nove rečenice, a na kraju je finalnom
verzijom teksta bio zadovoljan i sam autor.
'U predstavi će biti naglašeni i etnološki elementi Međimurja, od
mitova i legendi do melosa, a ansambl ZKM-a predvode mlade snage
Adrian Pezdirc i Dado Ćosić', objašnjava energična i vrlo
komunikativna redateljica Dora Ruždjak Podolski, s više od 70
samostalnih režija, od opera, kazališnih predstava i mjuzikala do
različitih manifestacija, iza sebe, kao i s nekoliko nagrada,
iskustvom vođenja Drame na Dubrovačkim ljetnim igrama i
nastavničkim stažem na Akademiji dramskih umjetnosti i Muzičkoj
akademiji.
Roman 'Črna mati zemla' veliki je hit i o njemu su napisani
brojni panegirici. Čime vas je najviše osvojila ta potresna
priča?
Roman sam uzela u ruke sasvim slučajno, odmah nakon
objavljivanja, još 2013. godine, jer inače pratim domaću
literaturu, pogotovo ljeti, kada obično čitam suvremene pisce.
Pročitala sam ga u dahu, u ležaljci na Čiovu, i odmah se
zaljubila u njega. Taj roman ima nekoliko slojeva - progovara o
jednom od najvećih problema današnjice, pedofiliji, o kojem se
nedovoljno govori, pogotovo u našoj sredini, međutim to nije
njegova glavna tema. Glavna tema je krivnja sedmogodišnjeg
dječaka koji u zatvorenoj sredini ne može saznati odgovore na
pitanja koja muče njegovu izuzetno kompleksnu dušu. Pored krivnje
i potrage za ocem te uspostavljanja muškog identiteta i
inicijacije, postoji strukturalno propitkivanje današnjice kroz
prizmu odrastanja u Međimurju, zatim cijeli niz mitoloških
međimurskih motiva, koji nadopunjuju i obogaćuju cijelu priču, a
tu je i prekrasan, bogat međimurski jezik kojim se govori u
romanu. Sve to čini ga vrlo izazovnim za uprizorenje.
Hoćete li u svojoj redateljskoj koncepciji ponuditi neko novo
čitanje ili ćete pratiti strukturu romana, nimalo
jednostavnu?
Adaptator i dramaturg Tomislav Zajec radio je na dramatizaciji
romana punih deset mjeseci, a čak i sada, kad smo počeli s
čitaćim probama, postoji prostor za skraćivanje i prekapčanje. U
svemu imamo veliku podršku ansambla ZKM-a. U romanu se radi o tri
cjeline: o sadašnjosti, dakle nerazriješenom prostoru glavnog
lika Matije, očito piščevog alter ega, koji kreće u potragu za
samim sobom, zatim se vraćamo u Međimurje u doba njegova ranog
djetinjstva, kad je izgubio oca, a potom nailazimo na Međimurje
nakon raspada Jugoslavije i nakon demokratskih promjena u
Hrvatskoj. To su tri odvojena temata koja, osim motiva krivnje,
tematiziraju problem samoubojstva u Međimurju kao sredini koja je
podložna patogenom ponašanju. Sve to treba staviti u dva, dva i
pol sata radnje, što nije nimalo lako.
Pisac Kristian Novak objavio je na svojoj web stranici
da je zadovoljan adaptacijom romana te ekipom koja radi na
predstavi. Je li on sudjelovao u adaptaciji nekim svojim
prijedlozima?
Kristian Novak je prvi dobio dramatizaciju na uvid. I uistinu je
bio vrlo zadovoljan rezultatom te je napisao Tomislavu i meni
pismo u kojem nam daje svu svoju podršku, uz razumijevanje i
odobravanje svih Zajecovih postupaka koji su bili nužni u
prevođenju iz jednog žanra u drugi. U ovoj dramatizaciji sam
Novak autor je nekih dijaloga, prevedenih na međimurski dijalekt.
Kako se u predstavi govori mješavinom hrvatskog standarda,
urbanog zagrebačkog govora i međimurskog dijalekta, plašila sam
se hoće li međimursko narječje moći savladati glumci. Međutim, uz
pomoć izvrsne fonetičarke Ines Carević, glumci ga odlično
svladavaju. Time predstava dobiva dodanu vrijednost.
Kako se Međimurje ogleda u predstavi? I hoće li ti etnološki
elementi koje u romanu prezentiraju Matijini izmišljeni
prijatelji Hešto i Pujto biti naglašeni u njoj?
Da, bit će itekako prisutni. Upravo su ti elementi
najinteresantniji dijelovi tog tzv. podzemlja, te rijeke
ponornice koja cijelo vrijeme teče ispod prostora 'realiteta'.
Međimurje nazivaju poluotokom između Mure i Drave i jako nam je
blizu, manje od sat vožnje od Zagreba, a zapravo o toj regiji ne
znamo ništa. Međimurje je po mnogočemu specifično: ta regija je
politički najliberalnija sredina, što se vidjelo već na prvim
demokratskim izborima, kad su se oni premoćno odlučili za
liberale, zatim nemaju tipično srbofobijski stav, a uz to su
vrijedan i napredan narod koji odskače od tipičnog hrvatskog
mentaliteta, nalikujući više Štajercima. Međimurje obiluje
izuzetnom etnografskom baštinom, premda nije jedino, naime cijela
je Hrvatska iznimno bogata, što potvrđuje podatak da je naša
zemlja na UNESCO-voj listi zaštićenih dobara nematerijalne
baštine na četvrtom mjestu u svijetu, iza Kine i Koreje. Također,
Međimurje čuva slavensku, pogansku tradiciju, koju prepoznajemo u
djelima Ivane Brlić Mažuranić. Mislim da će nam korištenje tih
etnoloških elemenata donijeti inspiraciju i veliko scensko
bogatstvo.
Hoće li i međimurski melos biti dio vašeg redateljskog
koncepta?
Apsolutno. Međimurski melos je izuzetno bogat jer se radi o
pentatonici koju nalazimo i na suprotnoj strani svijeta, u Kini,
što je nevjerojatno. Međimurske pjesme zvuče kao da su izašle iz
te vode, te zemlje, tog zraka i te vatre, dakle iz četiri
elementa na kojima se temelji praslavenska mitologija. Izbor
pjesama napravili smo Tomislav Zajec i ja, a s nama surađuje
Stanislav Kovačić, glazbenik koji izuzetno dobro poznaje
međimursku glazbu. U ovom komadu glazba je nezamjenjivo tkivo,
ona govori o onome o čemu se nikad ne može govoriti
riječima.
Prošle godine se udruga U ime obitelji založila za izbacivanje
tog Novakovog romana iz školske lektire, kao i nekih drugih u
sklopu pogroma suvremenih hrvatskih pisaca, uz argumentaciju da
su opisi pedofilije odvratni i neprimjereni. Jeste li se
opterećivali time?
Ne! Kristian Novak je odlično odgovorio tom povjerenstvu,
suprotstavivši se cijelom tom pogromu. Srećom, taj se kulturocid
ubrzo ugasio. To je bio pokušaj ukidanja prava na elementarnu
slobodu autorskog izričaja koji se ipak nije ostvario, međutim
mogao je biti poguban za ovu sredinu.
Dobili ste tri Nagrade hrvatskog glumišta za 'Chicago',
'Ljepoticu i zvijer' i 'Madame Buffault', a također ste režirali
nekoliko dodjela te nagrade. Zadnjih godina čuju se komentari da
je ona izgubila kredibilitet. Koji je vaš stav o tome?
S jedne strane bila bi šteta ukinuti tu nagradu jer bi time naša
sredina bila itekako zakinuta, pogotovo zato što niti jedna
zemlja u regiji nema ništa slično. Ta nagrada postoji već
godinama, ali nije imala toliki publicitet kao danas,
zahvaljujući izravnom prijenosu na HRT-u. Nagrada u svakom
slučaju popularizira kazališnu umjetnost i daje joj dignitet. S
druge strane ta je manifestacija zaista izgubila svoj
kredibilitet i u posljednje vrijeme sve je prepušteno lakonskim,
pomalo stihijskim kriterijima nagrađivanja, dokidajući tako
odgovornost koju nosi dodjeljivanje te nagrade. Svakako joj treba
pronaći novo ruho, a to se nikako ne događa. To novo ruho trebalo
bi voditi konciznosti priredbe.
Bili ste ravnateljica Drame na Dubrovačkim ljetnim igrama, koje
već godinama traže neke nove smjernice, a s druge strane prijeti
im istjerivanje iz Grada zbog velikog broja turista.
Došla sam na Igre u vrijeme intendanta Ivice Prlendera, kad su
Neven Frangeš i Ivica Kunčević prepustili vodstvo kazališnog,
odnosno glazbenog programa Ivanu Repušiću i meni. Ideja je bila
da se vodstvo prepusti mlađim ljudima koji imaju nešto reći.
Mislim da sam se pošteno i časno trudila odrediti repertoarnu
politiku koja bi se ticala šireg kruga publike. Odrednica mi je
bila postaviti jednog klasika uprizorenog na suvremeni način,
preispitati neko djelo iz hrvatske baštine dajući šansu mladim
redateljima, s nadom da će preispitati baštinu kroz suvremenu
prizmu, i po mogućnosti uprizoriti praizvedbu jednog hrvatskog
autora. Htjela sam da taj festival ostane nacionalan, ali određen
suvremenošću. Čini mi se da je išao u tom smjeru. Imala sam i
ideje o internacionalizaciji, koprodukcijama, povezivanju s
istorodnim festivalima u regiji i Europi... Međutim, taman kada
uhvatite zalet i počinjete shvaćati modus operandi i
smjernice koje otvaraju nove mogućnosti, uvijek se dogodi smjena.
Vjerujem da postoji mogućnost da Igre ponovno postanu festival
relevantan na svjetskoj razini, ali na tome bi trebalo raditi 24
sata sedam dana u tjednu barem dvije, tri godine da bi se
uspostavio takav model. I imati potporu Ministarstva kulture,
kojemu bi to bilo u strateškom planu.
Godinama ste slobodnjak. Koje su pozitivne, a koje negativne
strane te pozicije?
Pozitivne su sloboda i beskompromisnost te spremnost na rizik jer
nemate što dobiti ni izgubiti, a taj se rizik uvijek isplati. S
druge strane status slobodnjaka treba znati i moći preživjeti jer
tu vlada vječna neizvjesnost. Ne može svatko na neizvjesnost
gledati s bezbrižnošću, a to s godinama postaje sve teže. U
svakom slučaju, biti slobodni umjetnik je privilegij ako možete
preživjeti od 1. siječnja do 31. prosinca, a to se može napornim
radom i preuzimanjem odgovornosti za sebe i svoj rad, što ponekad
nije slučaj u institucijama. Odgovornost nije samo savjesnost,
nego preuzimanje i pozitivnih i negativnih aspekata branše i
metijera kojim se bavite. Treba znati suprotstaviti se nekim
uzusima i probati svojim glasom promijeniti nešto.
Rođeni ste u glazbenoj obitelji, s glazbom ste odrastali. Zašto
se više ne bavite njome?
Dosta se bavim glazbenim predstavama - prije dva mjeseca režirala
sam operu 'Don Pasquale' u HNK-u, no ne bi mi bilo zanimljivo
raditi samo glazbeno kazalište. Ovako je zanimljivije. Lijepo je
kad mogu svoja znanja i senzibilitet za raznorodne izričaje
spojiti u jednom projektu. Nadam se da idemo prema tome i u
predstavi 'Črna mati zemla'.
Vezane vijesti
-
Željka Markić iz inicijative "U ime obitelji" reagirala je u ponedjeljak na izjave predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka, naglasivši da ni na koji način nije uključena u borbe između HDZ-a i Mosta, i da nikad ne bih sudjelovala u destabiliziranju vlade u kojoj ne sudjeluje HNS.
-
Rijetko se dogodi to da se u nekoj kazališnoj predstavi poklope briljantna dramatizacija djela, odlična režija i uvjerljiv glumački ansambl koji u kombinaciji daju veličanstvenu predstavu.
-
-
Izdvojeno
-
Uz brojne poticajne poruke u Zagrebu je u subotu završen peti po redu D Business Leadership Summit, osmišljen kao pokret za osobnu i poslovnu transformaciju, programski najjači dosad.
-
Povijesno nije moguće utvrditi koje je godine tijelo sv. Krševana iz Grada, pokraj Akvileje, preneseno u Zadar. Po predaji to se dogodilo 649. godine.
-
Pročitajte dnevni horoskop i doznajte što vam za današnji dan predkazuju zvijezde
-
U Zadru se ovih dana osjeća miris zime, ali i posebna toplina koja dolazi s onim prvim svjetlucavim ukrasima i dugoočekivanim blagdanskim pripremama. U nedjelju kreće Advent u Zadru!
Reci što misliš!