Paradoks nad paradoksima događa se u cijelom svijetu, a mene zanima posebno Hrvatska, u (relativno) novim načinima javnog komuniciranja. Strašno je to što se zbiva. Nedokučivo, ili, pak dokučivo raznoraznim interesnim lobijima u svim našim medijima!? Tiskovnim ili elektronskim, svejedno. O čemu je riječ?

Naime, svaki dan pratim sve hrvatske tiskovine te internetske portale. S pažnjom, očekujući da urednici ne objavljuju vijesti, događanja ili komentare s obzirom kojoj su „političkoj strani" u našoj zemlji privrženi. Ali to je konstantno ideološki ciljano. Svatko drži svoje. Čitam svakojake komentare koji su naslonjeni na, uvjetno, „lijevu ili desnu političku misao" na portalima od ljudi koji to čitaju na ponuđene tekstove.

I, tu se javlja bitan problem za hrvatsko društvo u cjelini. Ma, toliko PSOVKI, uvreda, poniženja za novinare čiji se tekstovi ili komentari objave na internetskim portalima u naknadnim komentarima čitatelja nema nigdje na svijetu kao kod nas!

Zašto je tomu tako? Nije lako objasniti bez pomoći sveznajućih sociologa i psihologa, koje će neka radijska postaja ili televizija dovući u neku emisiji na pola sata da popuni dnevni program, taj problem hrvatskoga društva. U redu je kritika, posebno je novinaru potrebna! Ali, prava kritika. Konstruktivna. Čemu psovke i uvrede na članak novinarke ili novinara ako ne napiše ono što bi gostujući „čitajući komentator" na nekom portalu želio pročitati? Čemu!? Zašto onda, pogotovo novinarke, vrijeđati??? Zašto? Ako je psovka sloboda izražavanja onda sam i ja Rus!

Odgovor na ovo pitanje ima jaku težinu i možda će neki okrugli stol na njega dati pametan zaključak, no činjenica jest da u hrvatskom (a nas to zanima, zar ne?) internetskom krugu „ljudi komentatori" predstavljaju sami sebe. Anonimni!!! Koji će se, da paradoks bude još veći, pretpostavljam, uvijek javljati kao najveći čuvari SLOBODE GOVORA I OČUVANJA DEMOKRACIJE!!!

Pa nije valja demokracija da možeš svaku novinarku ili novinara (anonimno!!!) psovati i vrijeđati ako se nekome ne sviđa neka napisana rečenica. Gdje ćemo doći kao narod!? Valjda kod nas svatko misli da može biti novinar i „pisati" komentare na internetskim portalima. I onda je „faca" u svom kafiću pa se time hvali školskim kolegama!

U svakom slučaju nigdje nije problem internetskih portala za „komentare" nego Hrvatskog sabora koji bi što prije morao donijeti zakone da u bilo kojem mediju ne smije biti vrijeđanja i psovki prema bilo kome. Novinar ima pravo na svoju misao jer od toga živi. Lako je u današnje doba sjesti uz računalo, na brzinu na radnom mjestu, pročitati neki članak i onda iskaljivati svoje frustracije. Uz uvrede novinarima! Dokad!?

Pri čemu ne treba niti odbaciti činjenicu da su do pojave interneta urednici tiskovnih medija sami odlučivali koje će pismo čitatelja biti objavljeno. Njima na dušu. No, niti u jednom članku koje su čitatelji poslali NIKAD nije objavljena niti jedna psovka ili uvreda novinara u vulgarnom smislu.

Zato, valja, obratiti pažnju na poruke na internetu. Svi mi. Lako je HTV-u. Oni odmah kažu da se poruke uvredljivog sadržaja neće objaviti. I neće. Ali, ne mora zato internet nekom „komentatoru" biti mjesto na kojem će kriviti novinare da su mu krivi što nema posao.

Isto važi i za novinare. Ne bojte se, nitko iz Hrvatskog novinarskog društva neće zaštititi novinare na portalima. Takvi novinari za njih ne postoje. Oni, iz HND-a, trebaju sebi i nikom drugom. A, problem „komentara čitatelja" uz vrijeđanje novinara na internetu prepisat će u nekom dopisu - Vladi. To je sigurno. I bezbolno za njih.

Nažalost, nitko se, u ovom trenutku ne pita što će biti s hrvatskim novinarstvom za sljedećih desetak godina. Prognoza - 0:0! Neće biti produžetaka kao u hokeju.