Roman Stiega Larssona, \'Muškarci koji mrze žene\', podijelio je kritičare

Otkada je u Švedskoj (a potom i kod nas) objavljena prva knjiga 'Trilogije Millenium' pokojnog Stiega Larssona, neprestano se diže prašina.

Nakon premijere filmske adaptacije u Velikoj Britaniji prošlog petka, Guardianov kritičar Peter Bradshaw opisao je filmski uradak kao forenzičnu proceduru s eksplicitnim nasiljem.

Roman Stiega Larssona, 'Muškarci koji mrze žene', podijelio je kritičare. Neki su junakinju Lisbeth Salander, tetoviranu privatnu istražiteljicu, vidjeli kao prototip feministkinje. Drugi su se obrušili na Larssonov slikoviti opis zlostavljanja žena.

Lisbeth Salander je hakerica, a radi izvan sistema, te vodi križarski rat protiv muškaraca koji mrze žene, smatrajući ih kurvama, stvorenima jedino za silovanje i klanje, nalazeći ih isključivo među švedskim stupovima društva - kapitalistima, aristokracijom, moćnim odvjetnicima i političarima.

Zanimljivo je spomenuti kako je Lisbeth Larssonova inačica 'odrasle Pipi Duge čarape', slavne švedske spisateljice Astrid Lindgren.

Blogerica britanskog Guardiana Viv Groskop ipak smatra kako je riječ o pretjerivanju - knjiga promovira vrlo skandinavsku jednakost, s porukom o tome kako je spol nevažan, ako promatramo ponašanje, za koje su odgovorni individualni čimbenici karaktera i osobne povijesti.

Više o različitim reakcijama kritičara ovdje .