Govoreći o razvoju nekog sustava, naveo je da je kapitalizam tek nakon 500 godina urodio demokracijom

Nakon nekoliko godina neuspješnih pregovora, pakistanski književnik, aktivist i filozof, autor 30 knjiga i vođa engleskog studentskog pokreta 1968. stigao je u Zagreb. Na samom početku prisjetio se davnih boravaka na Korčuli i druženja s ljudima koji su desetke godina kasnije posve odbacili svoje ideale.

Pred brojnom publikom održao je predavanje pod naslovom 'U obranu socijalizma' koje je započeo osvrnuvši se na uzroke i posljedice globalne ekonomske krize. Posljednjih 25 godina glavna teza neoliberalnih sustava je da su država i moć države najveći problemi te da je tržište samo sebi dovoljno, no sada se dogodila kontradikcija, kazao je. Kada se dogodio kolaps američke burze uzrokovan, među ostalim, masovnim kreditima, država je spasila tržište. Na toj tvrdnji Ali temelji predavanje, kazavši da socijalizam nedvojbeno zaslužuje bar jednu šansu.

Naposljetku, koliko se puta dosad rušio kapitalizam i koliko je kriza prošao od 16. stoljeća i svi mu iznova daju nove prilike, kazao je dodavši da se slom socijalizma dogodio samo jednom i svi su od njega odustali.

Prisjećajući se ozloglašene prošlosti socijalizma koja je zaslužna za današnju oslabljenu poziciju ljevice, Ali je krenuo u analizu prijašnjih sustava u potrazi za afirmacijom nekog novog socijalizma, pri čemu jedan od glavnih razloga za njegov neuspjeh u prošlosti vidi ekonomsku nerazvijenost zemalja. Prvi svjetski rat proizveo je Oktobarsku revoluciju, a Drugi svjetski rat partizanski otpor, i u takvim uvjetima pokrenut je novi ustroj, kazao je dodavši da ovoga puta prelazak na socijalizam treba biti rezultat promišljanja i izbora.

Govoreći o razvoju nekog sustava, naveo je da je kapitalizam tek nakon 500 godina urodio demokracijom. Znakove koji upućuju na nužnost promjene i potragu za rješenjima vidi u sve učestalijim protestima uzrokovanim lošim životnim prilikama, koji su suprotni vrlo prisutnoj institucionaliziranoj apatiji, zbog koje dobar dio ljudi gubi osjećaj da su besplatno školovanje i zdravstvo ne samo mogući, već i nužni.

Još jedan od simptoma sloma Ali vidi u korumpiranosti političkog vrha u gotovo svim zemljama svijeta te politici kao izrazito profitabilnoj profesiji. Osim što talijansku politiku navodi kao šalu i primjer vladavine mafijaškog miljea, spomenuo je i slučaj bivšeg britanskog premijera Tonyja Blaira koji je ušao u politiku kao siromah, a danas je multimilijarder.

Ali smatra da rješenja treba tražiti u prošlosti te se, usporedivši slom burze 30-ih godina, referira na Obaminu politiku od koje je bilo za očekivati neki novi New Deal, međutim izostao je zbog oslabljenih radničkih sindikata. Upravo u njima vidi jakost Francuske i Njemačke u kojima bi se, kaže, bez dileme ponovila grčka situacija. Na pitanje što misli o MMF-u, Ali odgovara izrazito negativno. Gdje god dođe, napada siromašne i čuva elite, uništio je pola Afrike. Mnogo bolje mišljenje nema ni o Europskoj uniji, kojoj predviđa znatne probleme za pet do šest godina.

Za kraj je poručio da su primjeri iz Južne Amerike dobri za Europu te da originalnost povijesti nikada ne treba podcjenjivati.