Jorge Bucay održao je predavanje u sklopu predstavljanja svoje knjige 'Voljeti se otvorenih očiju', a susret sa zagrebačkom publikom započeo je prispodobom o mudracu i ljudima koji čuju što očekuju i žele čuti, zbog straha odbijajući postaviti pitanje o onome što je zapravo rečeno. Povukao je tako paralelu sa samim sobom, zaključivši da ne zna što okupljeni očekuju čuti.

U uvodnom dijelu predavanja Bucay se prisjetio profesora Curtisa, čije metode i sam koristi u radu sa svojim pacijentima. Na ploču je nacrtao kvadrat podijelivši ga s tri vodoravne i tri okomite linije te upitavši publiku koliko kvadratića vide unutar lika.

Iako je točan, ujedno i najjednostavniji odgovor - 16, iz publike su se mogli čuti odgovori: 17, 22, čak i 50 kvadrata. Iz tog primjera Bucay je izvukao tezu o evoluciji i tome da uvijek postoje ljudi koji postavljaju pitanja, vide više od drugih, kao i oni koji vide ono što ne postoji, ali svejedno imaju hrabrosti izreći svoje mišljenje. Istu takvu hrabrost smatra potrebnom za pisanje knjige.

Kroz priču o ženi koju je čudan glas spasio od nekoliko smrtonosnih putovanja, a kada je shvatila da pripada patuljku, umjesto zahvale, kritizirala ga je zapitavši gdje je bio na dan njena vjenčanja, Bucay je uveo posjetitelje u radnju svoje knjige 'Voljeti se otvorenih očiju'.

Publici je uputio nekoliko praktičnih savjeta koji se nalaze i u knjizi. Jedan je od njih traženje nove formule za uspješan brak jer one naših roditelja ili djedova i baka, koji su u brak ulazili vrlo mladi, više očigledno ne vrijede. Poručio je da neslaganje treba shvatiti kao mogućnost za nadgradnju, a ljubavni odnos usporedio je s tronogim stolom položenim na ljubav, povjerenje i privlačnost. Nedostaje li jedna komponenta, odnos je ugrožen, ali ukoliko su sve zadovoljene, parovi mogu jedno pred drugim stajati posve opušteno i iskreno, otvorenih očiju, kao što i stoji u nazivu knjige.