Tragična opera čini koherentnu, zaokruženu glazbenu dramu sa svim esencijalnim elementima glazbenog romantizma

U povijesti talijanske romatičke opere, Donizettijeva Lucia di Lammermoor zauzima, u svakom pogledu, zasebno mjesto. No ne samo zbog toga što je tek jedan od rijetkih belkantističkih naslova koji zapravo nikad nije sišao s repertoara od svoje praizvedbe 26. rujna 1835. godine u napuljskom Teatro di San Carlo, poput niza drugih Donizettijevih opera.

Razlozi zbog kojih Lucia di Lammermoor i danas predstavlja intrigantni glazbeno-scenski izazov nalaze se prije svega u zrelom pisanju Gaetana Donizettija, koji je u libretistu Salvatoreu Cammaranu našao vrsnog i okretnog suradnika koji je prilagodio tada popularni roman Waltera Scotta 'Lammermoorska nevjesta'. Donizetti je, slijedeći sve manire romantičke opere, no donekle i usprkos njima, realizirao djelo vrsne dramske napetosti i bogate melodioznosti.

Na temelju omiljenog 19-stoljetnog predloška «žene udate u ugovoreni brak», smještenog u kontekst tada egzotične Škotske, tragična opera čini koherentnu, zaokruženu glazbenu dramu sa svim esencijalnim elementima glazbenog romantizma. S glazbenog stajališta, tu su neki od uspjelijih i slavnijih komada čitave operne literature, kao što su ljubavni duet s kraja 1. čina, sekstet te krunska scena ludila, 15-minutni arioso, koji slijedi nakon što Lucia ubija muža prve vjenčane noći.

Metropolitanova produkcija u režiji Mary Zimmermann otkriva onaj dobro poznati prosede njujorških produkcija - vizualna raskoš i  neriskantna režija. Radnja je tako izmještena s kraja 17. stoljeća u Škotskoj u 19. stoljeće, početkom kojeg je i objavljen roman o zavađenim obiteljskim klanovima Ashton i Ravenswood, sukob čije su žrtve Lucia, a potom i Edgardo.

U live prijenosu iz Metropolitan opere u naslovnoj ulozi nastupa francuska sopranistica Natalie Dessay koja je 2007. inaugurirala novu produkciju uz sve pohvale kritike. No za prvi live prijenos opere kao i za DVD snimku u izdanju Deutsche Grammophona za uloge heroine, koja se sučeljava s jednom od zahtjevnih koloraturno sopranskih dionica uopće, izabrano je zvučnije ime Anne Netrebko.

Lucijinog brata Enrica pjeva francuski bariton Ludovic Tézier dok ulogu ljubavnika Edgarda tumači tenor Joseph Calleja, čiji je solistički koncert svojevremeno najavljivan u Lisinskom, no koji, slijedom otkazivanja, nikad nije održan. Za razliku od premijerne izvedbe kojom je ravnao muzički direktor Metropolitan opere, za repriznu izvedbu zadužen je dirigent Patrick Summers.