'Za sada smo obišli veliki dio naše županije. Ono što se može osjetiti prilikom svakog predstavljanja je da ljudi vole čuti riječ malog čovjeka - riječi iz duše, toplinu, ljubav'

25. ožujka je u gradskoj knjižnici u Benkovcu, pred mnogobrojnom publikom, predstavljena knjiga 'Koracima nade u istinu - Moja priča za vašu istinu' koju je pisalo 40 autorica različitih zanimanja i dobi. Riječ je o svjedočanstvima žena Zadarske županije u Domovinskom ratu čije je zapisivanje potaknula udruga Žene u Domovinskom ratu - Zadar i koja su  vjerno pretočena u ovu knjigu.

Nakon što je udruga predstavila svoju knjigu diljem županije, odlučili smo porazgovarati s predsjednicom udruge Žene u Domovinskom ratu, Ivanom Haberle, o tome kako je ova knjiga primljena od čitatelja, kakve su dojmove stekli, koji su sljedeći planovi udruge i sl.

Knjiga nam se otvara kroz tužne priče i ratom izmučene duše i tijela autorica u nadi da će upravo te priče i istine zaustaviti potiskivanje  sjećanja na, ne tako davnu, hrvatsku prošlost, rekla nam je Haberle. 'Knjiga je napisana na inicijativu naše udruge jer smo shvatile da živimo u okruženju koje nam nameće zaborav te smo tome htjele stati na kraj kako bismo svojoj djeci ostavile kao nasljeđe pravu istinu.'

Svaka je žena zapisala osjećaje koji su je prožimali, svu svoju žalost, nesreću i breme rata koje su morale trpiti i hrabro podnositi kako bi pokušale doprinijeti očuvanju istine o Domovinskom ratu.

'Za sada smo obišli veliki dio naše županije. Ono što se može osjetiti prilikom svakog predstavljanja je da ljudi vole čuti riječ malog čovjeka - riječi iz duše, toplinu, ljubav. Poruka u svakom svjedočanstvu u toj knjizi je voljeti svoje, poštivati žrtvu hrvatskih branitelja, voljeti hrvatske majke koje su dale najviše, sjećat se svega onog što je bilo i vraćati priču na tu '91. kada nitko od nas nije niti htio da bude rat (koji nam je zapravo nametnut) . I to je ono što našim ljudima nedostaje - više vjerodostojnosti i istine jer ove priče koje slušamo svakodnevno u medijima su već toliko isprazne, suhoparne i otrcane', objasnila nam je Ivana Haberle.

Ono što osjete prilikom svakog predstavljanja je nešto prekrasno i to im je motivacija da radie i dalje, rekla nam je. Također, udruga je već na pola puta do dovršavanja 'Otočke knjige' - knjige otočkih žena koje isto tako rade zapise iz Domovinskog rata. 'Knjiga će govoriti o ulozi naših otoka u Domovinskom ratu, jer čak i mi koje dijeli samo kanal, ne znamo ništa ili jako malo o toj tematici.'

Rekla nam je samo jedan detalj koji je obilježio tadašnji život otočkih žena - sve su plahte, odjeća ranjenika i osoblja zadarske bolnice noću vožene na otoke, prane u moru, peglane i ponovno noću vraćane u zadarsku bolnicu. 'Mislim da je i samo taj detalj dovoljno vrijedan da ostane našoj djeci kao zapis koji zaslužuje svaku pažnju i poštovanje.'

Udruga ide i dalje sa zapisima iz svakog mjesta zadarske županije kojeg nisu stigli obuhvatiti u ovoj knjizi. 'Dok god ima žena, majki, djevojčica kojima je ukradeno djetinjstvo, mi ne mislimo stati pisati. Došli smo i do tema koje su vrlo teške kao npr. žene koje su ostale zatočene u zadarskom zaleđu, mučene, silovane i koje je Crveni križ spasio tek '92. i '93. Počinjena su strašna zvjerstva u hrvatskoj prošlosti nad tim ženama i malo-pomalo one nas zovu i traže da dođemo zapisati njihove priče', rekla je Ivana Haberle.

'Ti naši zapisi su pokrenuti u ime istine i vjerodostojnosti toga što je bilo. Mi to hoćemo i želimo napisati  jer je to potreba. To se ukazalo kao nešto što je sada prirodan slijed i čeka nas puno posla. Ali, isto tako, svaki put je to jedna nova pobjeda i dobar osjećaj jer smo opet u svemu tome zajedno - veže nas ono dobro u čovjeku kao i u ona vremena kada nam je bilo teško.'

Danas su svjedok jedna drugoj, svjedoče svemu onome kroz što su prolazile i lakše im je kada shvate kako u tome nisu same. Također, vrlo je važno to što se u njihovim zapisima ne gleda je li netko jest ili nije pimen ili školovan - one su, kaže Ivana, u ovim zapisima ponovno zajedno i sve su iste.

'To je ono što je potrebno tim ženama, da ih nItko ne degradira, nego da ih se potiče i vrati onaj osjećaj sigurnosti i samopouzdanja koje im je rat odzeo', poručila nam je za kraj predsjednica  udruge Žene u Domovinskom ratu, Ivana Haberle.